2013-02-21 11:26:46

Goethe Institut

In der Bibliothek des Goethe Instituts

 

Bio je to Montag, zadnji radni u prvom polugodištu, kad smo imali dogovoren Besuch Knjižnici Goethe Instituta in Zagreb. Nije nas spriječio ni Schnee ni Kälte da se nakon vier Stunden nastave uputimo prema Hauptstadtu. Prvo Bus, pa Zug pa zu Fuß do Instituta. Sieben veličanstvenih Schülera iz Dubravice i sieben veličanstvenih Schülera iz Pušće zajedno s zwei veličanstvenih Lehrera. Za skoro alle bio je to put u nepoznato. Zum Glück je HerrPercela znao zaprešićki dio puta, a Frau Zdunić zagrebački pa smo prilično schnell sjedili u ugodnoj Zimmer knjižnice Instituta.

 

Was je Goethe Institut? Institut za promicanje njemačkog Sprache i Kultur.

In der Bibliothek imaju svu Literatur i ostale sadržaje auf Deutsch! Čak je i naša domaćica, voditeljica knjižnice Frau Snježana Božin govorila Deutsch. Budući da je vidjela puno zbunjenih lica dok je tako šprehala, prebacila se na Kombination Deutsch i Kroatisch. Većina veličanstvenih osjetila je tada prvi put udar strašnoga njemačkog izvan Klassenzimmera. Dok su neki hrabro odlučili zaplivati njemačkim vodama, drugi su im - sicher je sicher -mahali s obale držeći spremne pojaseve za spašavanje.Pogledali smo nekoliko sympatische filmića o povijesti, kulturi i običajima pojedinih dijelova njemačkoga govornog područja, a zatim je uslijedila izrada Plakate na teme Bayern (ali ne kao FC Bayern, nego kao njemačka savezna pokrajina Bayern iliti Bavarska), Berlin, Deutsche Bundesländer (savezne pokrajine) und Deutsches Essen. Oboružani internetom i Büchern iz Bibliothek te svim potrebnim oruđem izradili smo tri Plakata. Zanesenost zadatkom je bila tolika da nismo ni primijetili kako je Zeit proletjelo dok se iz naših utroba nisu javili neki komische glasovi koji su pjevali gotovo svi isto: „Mc Donald`s!“. Pod pritiskom vremena i tih glasovaPresentation plakata bila je ubrzana, ali ipak ziemlich uspješna. Za uspomenu i dugo sjećanje na ovaj ugodan posjet dobili smo kleine bedževe, a Frau Božin je pohvalila našu kleine Gruppe i pozvala nas da ih opet besuchen.

Pomalo umorne od dugoga Arbeitstaga osvježio nas je hladan Luft, ali još i bolje schnelle hrana američkog (kad nije bilo njemačkog) restorana na Glavnom kolodvoru. Onda opet na Zug, u kojem su neki od veličanstvenih svojim glasnim pripovijedanjem zabavljali umoran radni narod, dok su drugi ispod širokih oboda svojih šešira i velikih sunčanih naočala uzaludno pokušavali sakriti svoj identitet, odnosno svoju profesiju. U Zaprešiću smo se veselo pozdravili i podijelili po Autos i Busse. I tu je bio das Ende našega malog izleta.

Meine lieben Schüler, bilo mi je Vergnügen družiti se s vama i nadam se da ćemo to ponoviti.

                                                                                                                                 Frau Zdunić

 


Osnovna škola Pušća