Sve tegobe gotovo petosatnog putovanja zaboravljene su ulaskom u prekrasan ambijent hotela Ivan i susretom s ostalim sudionicima pristiglim iz čitave Hrvatske.  Na ovogodišnju Smotru pozvano je više od 850 sudionika pa je veći dio poslijepodneva prošao u smještanju po sobama, probama dramskih skupina u kongresnoj dvorani Kornati i pripremama za svečano otvorenje. Ono je započelo u 20,00 sati pozdravom dobrodošlice predstavnika domaćina grada Šibenika i ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje, gospodina Vinka Filipovića. Oduševljenje svih prisutnih izazvao je izlazak na pozornicu pjesnika Enesa Kiševića, ovogodišnjeg predsjednika središnjeg odbora Državnog povjerenstva smotre LiDraNo. U svojoj poznatoj  maniri jednostavnosti i čistoće riječi te topline čovjeka koji poznaje i voli djecu pozdravio nas je stihovima:

Znaš li što ću ja postati
kada odrastem,
za tvoju ljepotu, svijete ?

Ja kada odrastem
jako veliki,
ja ću postati dijete.

                         U zabavnom dijelu programa publiku je razveselio nastup prošlogodišnjeg polufinalista emisije Hrvatska traži zvijezdu Mateja Miličića. Njegovoj izvedbi nekoliko hitova pridružili su se svi prisutni u dvorani.

                         Kako je naša dramska skupina sljedeće jutro bila prva na redu za nastup, to je zahtijevalo i raniji odlazak na spavanje. Ali, uzbuđenje zbog dolaska i potreba za upoznavanjem ostalih sudionika i druženjem s njima, naše male glumce je držalo budnima do duboko u noć. Unatoč tome, drugi dan su bili vedri, uigrani i predstavu izveli odlično, usprkos nedostatcima rasvjete i same scene. Nakon toga slijedilo je još 9 dramsko-scenskih igara u jutarnjem i 12 u popodnevnom terminu. Ostatak poslijepodneva učenici su proveli u bazenu hotela, odmarajući se prije večernjeg odlaska u disko, koji je samo za tu prigodu prije sezone otvoren u hotelu.  Nama odraslima bilo je fascinantno vidjeti sa koliko su, samo djeci svojstvene neposrednosti, prilazili jedni drugima, družili se i međusobno uvažavali bez obzira na mjesto odakle dolaze. Još jednom se pokazala točnom tvrdnja da kreativnost ruši sve barijere, a da je jezik umjetnosti univerzalan i razumljiv svima.

                       Jutro trećeg dana svi smo dočekali uzbuđeni u očekivanju Okruglog stola i kritičkog osvrta na našu predstavu od strane Državnog povjerenstva koje su činili renomirani dramski umjetnici i pedagozi. Za njihovog izlaganja gotovo da nismo disali pažljivo slušajući sve što nam poručuju, a na kraju smo se jedva suzdržali da ne vrisnemo od oduševljenja. NISU IMALI NITI JEDNE NEGATIVNE PRIMJEDBE! Ocjena je glasila: izvrstan odabir i adaptacija teksta, dobro poznavanje Shakespearea, odlični kostimi i šminka, i naravno, posebno istaknuta gluma naših „kumica“, Tee Stanišak i Ive Živković, za koje su napomenuli da se izvedbom mogu mjeriti s profesionalnim kazališnim glumcima.

                  Kako LiDraNo nije natjecateljskog karaktera, već smotra literarnih, dramskih i novinarskih uradaka, tako ovdje i nema proglašenja pobjednika, niti najboljih radova. Ako je suditi po kritikama stručnog povjerenstva koje smo odslušali za sve skupne dramsko-scenske igre, možemo zaključiti da je naša predstava „Romek i Julka“ po kvaliteti pri samom vrhu.

                  U subotnje rano poslijepodne oprostili smo se od naših domaćina pri čemu je u mnogim dječjim očima zablistala suza zbog rastanka, uslijedili zagrljaji i obećanja: „Nađemo se na fejsu.“ ili „Dođite nam ponovo u Šibenik, Split, Makarsku, Osijek...“

                  Obogaćeni ovim iskustvom vratili smo se s novim idejama za još više, još bolje i... postoje li u stvaranju uopće granice ili je granica samo nebo?!

                                                                              Tekst napisala:

Marija Kardum-Živković, prof.