piše: Milivoj Dretar

Tijekom sata Školske družine "Suhodol" pao je dogovor da obiđemo Golo brdo, najviši vrh jalžabetskog kraja. Povod je bio nedavni Međunarodni dan planina (11.12.) pa je nas troje odlučilo posjetom obilježiti taj dan. Golo brdo pripada među manja uzvišenja, s tek 307 m nadmorske visine tri puta je niže od najviše gore naše Županije, Ivanščice (1061 m). Kako smo imali samo jedan školski sat, dio puta smo prošli automobilom, a na samu najvišu točku općine "uspeli" smo se pješice. Iako nije postojala nikakva markacija koja bi nas upućivala na najvišu točku, uz pomoć topografske karte i prostorne orijentacije, vrlo lako smo detektirali Golo brdo...

 

   

Nalazi se kod jedne vrlo stare klijeti, izgrađene negdje u 19. stoljeću. Naziv upućuje da tu nema šuma, no Golo brdo danas je prekriveno vinogradima i voćnjacima. Prohladno zimsko popodne uljepšao nam je prizor na stare vingradske klijeti koje su drijemale uokvirene snježnim pokrivačem te pokoja crvena jabuka božićnica koja se rado bacila u naše ruke. Želja nam je bila da ovo mjesto, s predivnim pogledom na okolne brežuljke, označimo i tako uključimo u potencijalne planinarske staze. Zašto naši planinari nebi ponekad preko Golog brda došli do Pustika ili V. Toplica? Turizam se u Jalžabetu tek počinje razvijati, a Golo brdo, nekadašnji otočić u Panonskom moru, itekako tu ima mjesto.