Iz svoje ljubičaste torbe, poput mađioničara, izvlačila je priču za pričom: zanimljive, šaljive, vesele i poučne. Otvorenih ustiju s nestrpljenjem smo očekivali svaku iduću, a u nekima od njih smo i sudjelovali.

Našoj priči sa Željkom prebrzo je došao kraj, ali njegovu gorčinu zašećerila je „Smibićima“ koje je podijelila baš svakomu od nas! J A kratkih rukava nisu ostali niti lovci na autograme.

Zajedno s našim prijateljima iz PŠ Šišljavić, poželjeli smo gđi Horvat-Vukelja siguran put, naravnom, s pozivom da se ponovno vidimo već iduće godine.