Osnovna škola Rečica je od 20. do 21. veljače  2019. sudjelovala u projektu terenske nastave za učenike osmih razreda koju organizira Javna ustanova Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar. Ovim se projektom čuva sjećanje na Domovinski rat i podsjeća na važnost Bitke za Vukovar u obrani RH.

Prvi dan boravka u Vukovaru započinje dvama predavanjima kojima se učenicima tumače uzroci i tijek Domovinskog rata kao i značaj Bitke za Vukovar.  Slobodno vrijeme proveli smo kuglajući u kuglani, a za sve učenike i pratitelje navečer je organizirana disko večer na brodu na Dunavu. Prvi dan terenske nastave nam pokazuje Vukovar u miru, stoga možemo reći da je uspjela nakana autora projekta da ovaj grad ne doživimo isključivo kao mjesto tragedije. 

Obilaskom samostana i crkve sv. Filipa i Jakova, koji nam pokazuje da su ratnim stradanjima i razaranjima bila obuhvaćena sva mjesta i objekti u gradu, započinje drugi dan u kojem smo posjetili memorijalne lokacije uz predavanje vodiča pukovnika Hrvatske vojske. Potresna su to mjesta stradanja koja nikoga ne ostavljaju ravnodušnim: Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, Kukuruzni put - Put spasa, Mjesto sjećanja – Vukovarska bolnica ’91., Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata, Masovna grobnica Ovčara te izložbeni prostori Memorijalnog centra.

Zadivljujuće je promatrati kako se naši razigrani osmaši pretvaraju u zrele mlade ljude dok ozbiljno slušaju vodiče koji im prenose spoznaje o najmučnijim trenutcima novije hrvatske povijesti.  Naš posjet završava u Školi mira  čija je zadaća prenijeti  poruku mira, nenasilja i tolerancije. Brigadir Petar Ćavar tumači značenje mira učenicima, a smirene riječi vojnika nose posebnu težinu. Učenici shvaćaju poruku – Hrvatska je bila prisiljena ući u rat, važno je širiti istinu te na toj istini graditi budućnost. Hrvatska svima treba pružiti siguran dom. Susret završava kvizom znanja u kojem se natječu škole sudionici, a naša škola zauzela je 3. mjesto! Čestitke Andeasu i Domagoju!

Uz zvuke pjesme Lijepa li si zadovoljno napuštamo prostor Ružičkine kuće, prepuni dojmova krećemo prema Rečici.  Ostaje sjećanje na Grad Heroj, naše vodiče, predavače i vojnike, kao i na prijateljstvo s učenicima iz raznih krajeva Lijepe Naše, s kojima smo dijelili smještaj u hostelu.