(...)

TENISKI VELIKANI

Tenisači su se prvo od 15.30 družili s djecom, a u 17.30 krenula je prvo najava, a onda - uz prijenos na HRT-u - meč. Obojica su, naravno, dobila veliki pljesak gledatelja. Sigurno se neki kroz maglu sjećaju 2001. godine kada je Goran Ivanišević dobio pozivnicu organizatora glavnog Grand Slam turnira Wimbledona koji se održava svake godine sredinom ljeta u All England Clubu u Londonu. Goran je tada bio 125. tenisač svijeta. No on je na tom turniru bio uporan i sjajan, te je u iscrpljujućem finalu u pet setova svladao sjajnog Australca Patrica Raftera 6:3, 3:6, 6:3, 2:6, 9:7. Bilo je to prvi put u povijesti da je igrač s pozivnicom osvojio Grand Slam turnir! Tada se Goran proslavio te je na ATP listi skočio za nevjerojatnih 123 mjesta i postao 2. tenisač svijeta (2. je bio i 1994.). Sudjelovao je na još tri finala Wimbledona, 1992. ga je svladao Andre Agassi, 1994. Pete Sampras, a isti igrač ga je porazio i 1998. Osvojio je još mnogo turnira, a sve to govori koliko je velik sportaš kročio u Osijek. Profesionalnim se tenisom prestao baviti 2004.

Ivan Ljubičić svoj je najbolji renking postigao 2006. kada je postao 3. tenisač svijeta, odmah iza nedostižnih Rafaela Nadala i Rogera Federera (sada je 17.). Također je zajedno  s Mariom Ančićem i Ivom Karlovićem te Sašom Tuksarom kao član hrvatske reprezentacije osvojio Davis cup 2005. godine.

NAJVAŽNIJA JE ZABAVA

U ovomu meču, koji je Ivan Ljubičić dobio sa 6:4, 3:6 te 4:7 u tie breaku, prije svega bila je važna zabava pa je do izražaja došla osobita Ivaniševićeva duhovitost. U jednom gemu suci su dosudili poen Ljubičiću, na što je Goran njemu rekao: „Da ti ovi suci nisu rođaci?“ Kada je dobio prvi set, uzeo je svoju torbu i s rukama u zraku veseo otišao prema svlačionici, pri čemu ga je Ivan u čudu gledao ne znajući što se događa. No Goran se vratio. Na odmoru između prvog i drugog seta Goran i Ivan su se nešto tajnovito dogovarali. Svatko je mogao naslutiti da će drugi set biti vrlo zabavan.

Obojica su namjerno jako stenjala dok vraćaju lopticu. Ivanišević se vratio deset godina unazad i počeo se ponašati u svom stilu te imao mnoštvo šaljivih dosjetki. Prvo je sebi u brk opsovao jer mu je Ivan uzeo break (njegov servis), a onda je totalno poludio. Sucu je zavezao cipele, za što je dobio veliki pljesak, onda se posvađao sa sucem pri čemu je bacio reket na pod (njegov poznati potez). Zatim je slijedio vrhunac večeri. Nakon jednog poena nije mu se svidjela sučeva odluka te je iz torbe izvadio bocu rakije i ponudio ga. Sudac ga je uljudno odbio, na što mu je Goran dobacio: Popijte malo, bit će vam bolje! nasmijavši cijelu dvoranu.

NEZABORAVNA VEČER

Tada su se već počeli sprdati sve u šesnaest pa su zabavljali publiku iz poena u poen. Tako je Ivan servirajući lopticu poslao visoko iznad tribina na strop dvorane, dok je Goran sa servisom od 230 km/h umalo pogodio malog dječaka. I završili su uz šale.

Tada je slijedilo pokušaj obaranja svjetskog rekorda u brzini servisa. Svi su očekivali da će Goran biti prvi (jer je najbolji serviser u povijesti; jedne godine napravio je 1477 aseva i nitko to nije nadmašio), no posložilo se drugačije. Najbrži servis poslao je Ivan Ljubičić bombom od 243 km/h. Drugi je bio Lovro Zovko s 234 km/h, dok je Ivanišević bio tek treći s 232 km/h.

Program je zatim išao dalje. Odigran je još jedan meč između Franka Škugora i Nikole Metkića te je na kraju bila nagradna igra.

Sve u svemu, nezaboravna večer za sve nazočne Osječane.

      Ivan Vranješ, 7.b