2011-03-23 13:17:08 _________________________________________________ Razgovor s učiteljicom matematike Radojkom Podunavac... NAJVIŠE NAUČIM DOK POLAKO SLUŠAM U školstu bih promijenila dosta toga. Najviše bih htjela da zakone i pravila u školstvu donose osobe koje su radile u školi. Osobe koje sada donose zakone ne razumiju djecu kao mi učitelji, čak ne znaju ni kako izgledaju. Ja uvijek kažem: To su budući ljudi! i smatram da se prema njima treba odnositi blaže, a ne biti prestrogi. Razgovarala Martina Muha, 7.b Učiteljica matematike Radojka Podunavac, koja u našoj školi radi već 35 godina od ukupno 41 godine radnog staža, iznenadila me odmah na početku: pozvala me da ju intervjuiram uz sladoled u Emmezeti. U razgovoru s njom saznala sam, između ostaloga da je i nakon toliko godina u dobrim odnosima s učenicima i svojim kolegama na poslu te da uživa i u susretima s bivšim učenicima. Je li vam teško raditi s djecom? U kakvim ste odnosima s njima? Mislite li da ste strogi? S djecom mi nije teško raditi, teško mi je raditi s velikima. Mislim da sam u dobrim odnosima s učenicima. I mislim da jesam stroga. Po čemu se novije generacije razlikuju od onih ranijih? Moje je mišljenje da su sve generacije, od onih kada sam ja išla u školu, iste. Sve što sam s učiteljima ja probala mrdat to i moji učenici isprobavaju. Ali promijenilo se društvo u kojem živimo, roditelji, a onda se samim tim promijenio i odnos s učencima. Učenici su sada puno slobodniji nego kada sam ja išla u školu; slobodniji su u komunikaciji s učiteljima i u međusobnoj komunikaciji što je bolje dok, naravno, ne prijeđe određenu granicu.
DOBRO BIH PRODALA KNJIGU
Jeste li imali nekih problema s učenicima? Nikad prevelikih. I kad je bilo nekih ozbiljnijih i težih, nastojala sam ih riješiti i ne odustajati od njih. Nije bilo nerješivih problema - uvijek smo sve uspjeli riješiti. A problema s roditeljima? Suradnjom sam s roditeljima zadovoljna. Uvijek je bilo problema; naravno da roditelji nisu uvijek bili u pravu. Ali bilo je i slučajeva kada su roditelji dobro reagirali te smo postojeće probleme uspješno rješavali. Što biste promijenili u našem školstvu i u našoj školi? U školstu bih promijenila dosta toga. Najviše bih htjela da zakone i pravila u školstvu donose osobe koje su radile u školi. Osobe koje sada donose zakone ne razumiju djecu kao mi učitelji, čak ne znaju ni kako izgledaju. Ja uvijek kažem: To su budući ljudi! i smatram da se prema njima treba odnositi blaže, a ne biti prestrogi. A u našoj školi... To je teško pitanje. Kada bih počela nabrajati trebalo bi mi nekoliko dana, ali sam osnovnim stvarima uglavnom zadovoljna. Koji su vam se nazaboravni trenutci dogodili u našoj školi? Bilo ih je puno. Kada bih se jednog dana odlučila napisati knjigu o tome, sigurno bi se dobro prodala. Vi ste generacije učenika naučili matematici. Jeste li vi od njih nešto naučili? Naravno da jesam. I još uvijek učim. Najviše naučim dok ih polako slušam; ne treba odmah žuriti, treba ići polako, i tada se može puno više naučiti.
INTERNET SPRJEČAVA DRUŽENJE
Koje ste predmete vi kao učenik voljeli? Voljela sam kemiju i, naravno, matematiku. Iz kemije sam imala predivnu nastavnicu, i u osnovnoj i u srednjoj školi. A matematiku sam zavoljela tek u petom razredu. Jedan prijatelj, koji je sa mnom išao u osnovnu školu, kaže da je do petog razreda u matematici bio bolji nego ja. Da sam ja postala matematičarka tek u petom razredu. On je sada učitelj hrvatskog jezika i u jako dobrim smo odnosima. Kada ste se odlučili za sadašnje zanimanje? Još u prvom razredu odlučila sam da ću postati učiteljica. Prvo sam htjela studirati kemiju i matematiku, ali tog fakulteta nije bilo u Osijeku, samo u Mostaru, a ja sam iz siromašne obitelji pa mi to nisu mogli priuštiti. Što volite raditi u slobodno vrijeme? Jako se volim družiti i šetati. Volim ispunjavati križaljku, istraživati internet, koliko jedna baba može (ha ha), volim se šaliti, i to najviše na svoj račun, i razne druge aktivnosti. Imate li kućnog ljubimca? Više nemam. Imala sam papigu 6 i pol godina. Kada je umrla. jako sam se rastužila i rekla sama sebi da više nikada neću imati ljubimca. Što mislite o Facebooku? Donosi li više dobroga ili lošega? Općenito o internetu mislim da sprječava druženje s ljudima. Prije su se ljudi puno više družili uživo. Smatram da je opasan i da roditelji nisu dovoljno upućeni na opasnost pa svojoj djeci dozvoljavaju sve. Nisu svjesni da im djeca posjećuju svakakve internetske stranice, do tko zna kojeg doba u noći, te da se ne naspavaju dovoljno. To ih tada sprječava u učenju i u školi nisu koncentrirani na nastavu. Razgovarala Martina Muha, 7.b |
Osnovna škola "Retfala" Osijek |