Istaknuo je da njegove knjige nisu autobiografske, ali u njima ima tragova iz vlastitog života. To se odnosi i na roman „Čvrsto drži joy-stick“. Očekivano, još kao dječak više je volio književnost i likovnu umjetnost nego druge školske predmete.

Izdvajamo nekoliko njegovih odgovora.

Kada ste bili mladi, jeste li voljeli čitati i slušati priče?

- Prvo sam slušao priče starijih dok sam bio 1. razred, a kada sam postao stariji obično sam čitao većinom zimi jer se tada nisam baš mogao igrati. Odrastao sam u Donjem gradu kod rijeke Drave i ljeti sam se igrao s vršnjacima. Tako sam, kao i svako drugo dijete, između lektire i igre ipak birao igru.

Koje je Vaše najbolje djelo Vama najbolje?

- To je teško reći, ali smatram da se piscu uvijek takvim čini ono koje je posljednje napisao. Upravo mi izlazi knjiga „Povratak vilinskog konjica“ , a namijenjena je djeci 6. i 7. razreda jer se glavni likovi stari 12 i 13 godina.

Što mislite, daje li vaše djelo „Čvrsto drži joy-stick“ snagu bolesnoj djeci da ozdrave?

- Dakle, to mi je i bio cilj. Igrajući računalne igrice djeca su pobjeđivala i shvatila da je život kao i igra. I kao što joy-stickom  upravljaju igrom, tako bi trebali upravljati svojim životom. Baš kao što narod kaže: „Svatko je kovač svoje sreće.“ To želim svakom djetetu koje čita lektiru - da nauči biti sretan!