Naša pedagoginja, gđa Mirjana Žnidaršić, u našoj  je školi od 1994., dakle 17 godina. Prije toga je radila u Josipovcu te ukupno ima 25 godine radnog iskustva. U OŠ „Retfala“, kako kaže, ima puno više aktivnosti koje mora obraditi pa joj je ona i veći izazov. Kako je raditi posao pedagoga, pročitajte u ovomu intervjuu.

Kako ste postali pedagoginja?

Moji su interesi uvijek bili psihologija, pedagogija i socijalni rad.  U Osijeku nije bilo fakulteta koji me je zanimao pa sam studirala u Zagrebu. Tamo sam proučila sva tri fakulteta i na kraju se odlučila za studij pedagogije. Diplomirala sam u srpnju, a već u rujnu dobila sam posao; u današnje vrijeme to se više ne može dogoditi.

POTREBNA JE VISOKA TOLERANCIJA

Što je zapravo vaš posao?

Ja radim mnogo više poslova nego što se to može vidjeti. Riječ je cijeloj organizaciji i potpunoj podršci odgojno-obrazovnom procesu. Tu pripada planiranje, ostvarenje te vrednovanje svih  aktivnosti koje su propisane školskim planom i programom.

Smatrate li da je vaš posao težak,  jedan od najtežih u školi?

Smatram da je najteže biti učitelj u razrednom odjelu jer je to, dugoročno gledano, stvaranje nekih osnovnih kvaliteta učenika, dakle razvijanje radnih navika, postizanje određene razine znanja i postignuća učenika...

Biste li danas odabrali neko drugo zanimanje?

Ne, ne, ne... I to je meni pravi znak da sam odabrala pravi posao. To uvijek govorim vlastitoj djeci i studentima koji k meni dolaze.

Koje su osobine dobrog pedagoga?

Za dobrog pedagoga najpotrebnija je visoka tolerancija u odnosima s kolegama i pri suradnji s učenicima i roditeljima. Također je važna komunikacijska vještina i sposobnost dobrog sudjelovanja u timskomu radu.

MAPE U MOJOJ GLAVI

Nosite li posao kući?

Joj, da, da...  I to mi predstavlja veliku poteškoću. Nisam osoba koja na posao nosi svoje obiteljske probleme – kojih, hvala Bogu, i nemam. Ali neke poslove koje u školi ne uspijem uraditi ili sam nezadovoljna razultatom nosim kući.

U kakvim ste odnosima s učenicima?

Mislim da sam u vrlo korektnim odnosima s učenicima. Sve vas jako poštujem i želim vam pomoći u svakom pogledu. Vjerujem da vi to prepoznajete, no samo jedan manji dio vas tu mogućnost i koristi.

Jesu li vas učenici ikad izbjegavali? Ako jesu, što je tomu uzrok?

Nisam primijetila. Kad učenika pogledam u oči, ja vidim osmijeh i neki veseo pogled. To znači da me ne žele izbjegavati.

Naučite li ikad išta od učenika?

Svaki dan, u svakom pogledu, u svim našim kontaktima. I to mi jako pomaže da shvatim sve vaše probleme. A mislim da ih ima jako mnogo.

Dolaze li kod vas samo loši učenici ili dolaze i dobri?

Dolaze i dobri i loši. Na žalost, manje je dobrih. Htjela bih mnogo više raditi s takvim učenicima i dati im do znanja da su krasni, da su veliki potencijal, da su učenici na koje možemo računati. Dolaze i loši, ali mislim da njima puno više znači ako dobiju nekakvu podršku, ako ih se posluša i ako se razumiju njihove poteškoće.

Kakve učenike najviše pamtite?

Ja sam inače prepoznatljiva po tome što pamtim jako mnogo učenika. Već od trenutka kad oni dođu k meni prije prvog razreda, na upis u školu, stvara se o njima nekakva mapa u mojoj glavi. O nekim učenicima znam više informacija, o nekima manje, ali svi ste mi prepoznatljivi.

JAKO VOLIM PETAK

Koji ćete događaj iz škole najduže pamtiti?

Ne mogu izdvojiti niti jedan događaj. Najsretnija sam kada nekakav problem uspješno riješim. To mi najčešće ostane u pamćenju.

Što biste promijenili u našoj školi?

Što bih promijenila? Voljela bih da naši učenici iskažu više kreativnosti. Vapim za danom kada ćete doći k meni i reći što biste vi promijenili, što se vama ne sviđa, da predložite svoje ideje, a onda da mi vama to pokušamo učiniti na nekakav zadovoljavajući način. Eto, to bih jako voljela promijeniti. Htjela bih da vama bude lakše jer znam koliko je vama učenicima teško šest-sedam sati provesti u školi. Ostalo je sve dobro, ništa više ne bih promijenila jer učenici su jako dobri i moja suradnja s njima je jako dobra...

Ima li razlike između učenika ovih generacija i učenika prijašnjih generacija?

Svaka je generacija specifična. Pamtim generacije po uspjesima (na natjecanjima i slično) i po tome jesu li imale manje ili više problema među učenicima.

Što radite u slobodno vrijeme?

 U slobodno vrijeme pokušavam odraditi svoje obveze unutar obitelji - kuhanje, glačanje, spremanje itd.  U pravo slobodno vrijeme, koje najčešće imam vikendom, ostvarujem neke svoje zadovoljštine.  Primjerice, volim ići u shopping, pogledati dobar film,  jako volim otići na kavu sa svojim prijateljicama, otići negdje sa svojom obitelji. Zapravo imam puno toga što volim i želim raditi, a ne stignem...

Koliko uopće imate slobodnog vremena?

Malo. Sve se ostavlja za vikend, kad uspijevam mnogo toga obaviti. Sve si isplaniram do petka. I jako volim petak.