Neke učionice u našoj školi ove su školske godine dobile dugo očekivani i više nego potrebni makeover. Dobili smo nove klupe (koje su bile najvažnije našoj odjeći, u opasnosti od pokidanih stolica) i uređeni su parketi. Također, stražnji je dio učionice za vjeronauk i glazbeni ograđen, što je izazvalo pravo navalu tračeva o tajnama koje taj prostor skriva.

Nove parkete dobile su učionice predmetne nastave, hrvatskog i biologije. Oni su uljepšali učionicu i otežali život učenicima jer učiteljice neprestano ponavljaju kako ne smijemo vući stolice po podu i da moramo jako paziti na novi, lijepi parket. Učenicima to uglavnom ide na živce, iako je upozoravanje opravdano, pogotovo za one koji i ne znaju sjediti na stolici ako joj bar dvije noge nisu u zraku.

Naravno, ta upozorenja nisu nam dovoljna pa se pod našim klupama često pojavljuju ogrebotine. Kada ih učiteljice primijete, slušamo tako kreativne priče koje dokazuju našu nevinost da bismo za njih sigurno dobili petice iz hrvatskog - da nam je zadatak napisati bajke. Kako bismo dokazali da nismo ni bili u učionici, nema toga što nismo pokušali – od detaljnog opisivanja svake sekunde odmora, do optuživanja drugih iz razreda da su sjedili na našem mjestu i ljuljali se. Uglavnom nam učiteljice ne vjeruju i prijete pozivom roditeljima uz zahtjev da plate štetu, od čega se nama diže kosa na glavi. Na svu našu sreću, učiteljice nam se na kraju smiluju jer su ona ipak tu da nas uče, a ne da nas muče.

SIGURNO JE SIGURNO

U nekim učionicama dobili smo i nove klupe. Naravno, ni one nisu preživjele bez oštećenja. Uglavnom su pošarane, ili im se odvaja gornja ploča. Kako učiteljice traže da prijavljujemo svaku novu štetu na klupama, gotovo svaki sat govorimo o svakom nedostatku na našemu radnom mjestu, kako mi ne bismo bili kažnjeni za tuđe grijehe. Najčešće prijavljujemo iste stvari svaki sat, ali sigurno je sigurno.

Kad se nekom dogodi da se mu se na stolu pojavi neki crtež a on to ne prijavi, pa ga učiteljica smatra odgovornima za likovno djelo, spremni smo izmisliti cijelo izlaganje koje jasno govori da nam je bilo apsolutno nemoguće uopće dotaći stol, dok su svi drugi očito bili u mogućnosti potpuno ga uništiti. Naravno, mi smo složni, pa rado pružamo alibi nepravedno optuženom prijatelju (nama su prijatelji uvijek nepravedno optuženi). Ponekad mislim da se s nama ne mogu uspoređivati ni pravi odvjetnici.

Kada se otkrije na neki način oštećena klupa, učiteljice kreću u istragu, ispitujući sve koji sjede u toj klupi iz svih razreda. Mi izlažemo svoju stranu slučaja, koji često uključuje izjave kao „on je to prijavio samo da skrene sumnju sa sebe“ i „ja nisam ni dotakao stol, sigurno je netko pod odmorom ušao u učionicu i šarao dok me nije bilo“. Uvijek ima i jedinstvenih izgovora, kakve samo iznimni pojedinci mogu smisliti, kao što je objašnjenje da on nije šarao po klupi, nego je samo podebljavao. Vrlo često i drugi učenici uskaču, glumeći odvjetnike 'optuženom'. To učiteljice posebno živcira, iako im je još teže kad ne uspiju naći krivca za štetu.

TAJNA PROSTORIJA

No, sve uzbuđenje oko novih klupa i parketa nije ni približno eksploziji tračeva o tajnoj prostoriji koja nedavno napravljena ograđivanjem stražnjeg dijela učionice glazbene kulture i vjeronauka. Iako se u njoj, naravno, ne nalazi ništa posebno, tek stari plakati i ormar koji je prije bio u učionici, prvih dana drugog polugodišta škola je brujala o sadržaju te prostorije i razlogu za njezinu izgradnju. Tračevi su ponekad bili i šokantni, a učiteljice nam ništa nisu htjele odati, što je samo povećalo naše zanimanje.

Priče koje su kružile bile su pomalo nerealne, ali definitivno prigodne za prepričavanje; govorkalo se o jacuzziju i tamnici za neposlušne učenike. Jedna od vjerojatnijih verzija bila je da su sobu izgradili kako bi zaštitili instrumente koje bi naša škola mogla dobiti za potrebe glazbenog.

Iako se učenici nisu mogli složiti oko odluke o najzanimljivijem traču, većina je zaključila da im se ne sviđa boja spomenute učionice te da je zid tajne sobe vrlo tanak i krhak, zbog čega vjerojatno neće baš dugo preživjeti bez oštećenja.

Sve u svemu, većina promjena u našoj školi uljepšala ju je. Najveći broj učenika potrudit će se da takva i ostane. A i oni kojima do toga nije stalo zadovoljni su, jer barem imaju o čemu tračati i pričati pod odmorima.