I učenici ovogodišnjih osmih razreda odradili su, 25.-29. kolovoza 2012. u Sv. Filipu i Jakovu, svoj mali maturalac. Budući da smo morali nešto i naučiti, svratili smo i u Smiljane, mjesto u kojem je živio Nikola Tesla, razgledali Zadar, Šibenik i Biograd, posjetili otok Pašman, Nacionalni parka Krka i još neka mjesta. Toliko se toga događalo, toliko smo toga uradili, čuli i vidjeli, kako onoga što smo morali, tako i onoga što baš nismo smjeli, da je jako teško ne zaboraviti nešto važno i ne napisati ono što ne smijem… Najvažnije je - bilo je nezaboravno.

ZABAVNO PUTOVANJE, ZANIMLJIVO SMILJANE

Putovanje je trajalo desetak sati. U autobusima je bilo vrlo zabavno. Svatko je našao neku zabavu za sebe: dečki su najčešće kartali, a cure su slušale pjesme. Nama su i odmorišta uz autocestu bila dovoljno zanimljiva.

U Smiljanu smo posjetili Teslinu kuću, vidjeli neke od njegovih izuma, pogledali film o njegovom životu… Sve to je bilo zanimljivo (nitko nije baš zaspao tijekom filma, više zadrijemao, čak i neke od učiteljica), ali nama je bilo mnogo draže naći se na poznatom terenu – igralištu. To što krećemo u osmi razred ne znači da se nismo penjali po penjalicama, spuštali niz tobogan i iskušavali različite vrtuljke.

I tako, a da nam uopće nije stiglo biti dosadno, došli smo na odredište, odmaralište u Sv. Filipu i Jakovu i odnijeli stvari u sobe u bungalovima. A onda - iznenađenje! Već prve večeri otišli smo na plažu, iako to nije bilo planirano. Imali smo samo pola sata, ali i to je bilo dovoljno da se nekoliko puta skoči u vodu sa zabranjenoga mjesta i da se zagnjuri nekoliko prijatelja i neprijatelja.

SLOBODA IMA GRANICE

Na večeri smo imali švedski stol s, blago rečeno, savršenom hranom. Dok su neki ipak izdržali s minimalnom količinom hrane (ipak se treba skinuti u kupaći na plaži), većina je odlučila uživati u delikatesama koje su nam pripremili, a najtraženije gurmansko jelo bili su krumpirići.

Gotovo ni jedan trenutak dana, osim nekoliko sati odmora poslije ručka, nismo imali samo za sebe, pa tako ni večeri. Prve večeri otišli smo u središte Sv. Filipa i Jakova, gdje smo mogli slobodno ići kamo smo htjeli. Kupovali smo sladolede, razglednice, sokove u kafićima, ostvarivali su se neki planovi o osvajanju cura i dečki koji su nastali još u Osijeku…

Čim smo se vratili u odmaralište, organizirali smo malu rođendansku zabavu za Luciju koja je slavila rođendan; čak nam se i razrednica pridružila. Nažalost, zabava je trajala samo do ponoći, kad su nam završavali izlasci. Naravno, nismo baš posve poštovali te zabrane.

Neki od nas bili su dovoljno spretni da njihovi mali izletu prođu nekažnjeno, ali nekoliko najsretnijih je ulovljeno već prve večeri pa su prvi pravi odlazak na plažu sljedećeg dana proveli sunčajući se umjesto uživajući u ne baš toplom moru.

POSLJEDNJI ČULI ORGULJE

Tog popodneva trebali smo ići na izlet brodom na otok Pašman, ali je izlet zbog lošeg vremena odgođen, a mi smo ostali u odmaralištu, igrali odbojku na pijesku, nogomet, ili se zabavljali svatko u svojoj sobi (to zapravo znači: sve cure iz jedne sobe u jednoj sobi kod dečki; malo pijemo kavicu, pa malo grickamo zalihe hrane…)

Navečer smo išli do Zadra, gdje smo vidjeli brojne znamenitosti: Crkvu sv. Donata, Trg pet bunara i još mnogo toga, samo što je većina nas više gledala tko zgodan prolazi nego slušala o čemu nam vodičica priča.

Bili smo jedni od posljednjih koji su čuli morske orgulje jer ih je nekoliko dana kasnije pokidala oluja, slikali smo se kod pozdrava suncu… A onda smo dobili slobodno vrijeme.

Šetali smo Kalelargom, na kojoj ima toliko dućana da možeš naći sve što bi ti moglo zatrebati… Osim bona za mobitel. Jedino što mi je zbilja trebalo, čega u Osijeku ima na svakom uglu, a u Zadru… Kao da tražim svemirski brod. Iako bonove unatoč svim svojim naporima nisam našla, bilo je sladoleda i sokova pa sam preboljela tu katastrofu.

I te večeri smo se vratili u svoje sobe koje su, uz nekoliko malenih nedostataka, bile sasvim u redu (samo su kreveti uzrokovali bolove u cijelom tijelu, zahodi baš i nisu radili, a tipke za paljenje bojlera i grijalice bile su vrlo slične pa su neki završili s toplom kupaonicom i hladnom vodom). To su zaista maleni nedostatci jer smo imali klima-uređaje i televizore, tako da se dalo živjeti.

DVA PARA POBJEĐUJU

Trećeg dana našeg izleta nadoknađivali smo loše vrijeme od jučer pa smo otišli na izlet brodom na otok Pašman. Plaža nas baš i nije zanimala, a ni ledeno more, ali je zato maleni dućanćić bio središte našeg izleta, tako da smo se uspjeli opskrbiti namirnicama potrebnima za život, kao što su čips i lizalice.

Popodne smo proveli na plaži, sunčajući se, kupajući i ispuštajući i posljednje atome snage dok smo pokušavali natjerati pedaline da se kreću u smjeru u kojem mi želimo, a ne kuda ih nose valovi. Iako je bilo naporno, dobro smo se zabavili, osobito s obzirom na to da nas to nije ni previše koštalo.

Nakon još jedne večere na kojoj smo jeli nevjerojatne delicije (krumpirići, krumpirići i još malo krumpirića – nije da nije bilo druge hrane, i sve smo mi jeli, ali krumpirići…) sredili smo se u sobama i uputili prema plaži na beach party.

Jedan kafić na plaži otvorio nam je svoja vrata, tako da smo proveli večer pijući bezalkoholne koktele i plešući. Iako atmosfera nije bila baš onako dobra kao što zna biti, plesno natjecanje nas je definitivno zainteresiralo, a i nasmijalo. Neki parovi su bili pomalo ukočeni, ali neki su se potpuno opustili pa su tako neke majice završile na podu. Na kraju smo umjesto jednog imali dva pobjednika, jer se povjerenstvo (naše učiteljice i vodičica) nije moglo odlučiti između dva finalna para pa su i Dora i Damir (8.b) i Renata i Patrik (8.d) podijelili nagradu – litru bezalkoholnog koktela.

DRAMATIČNO POSLIJEPODNE

Sljedećeg dana prijepodne smo proveli u Nacionalnom parku Krka, razgledajući prekrasne vodopade i potočiće, a zatim smo se uputili u Šibenik gdje smo posjetiLi katedralu. Budući da je bilo vrlo vruće, većina nas je ipak obukla kratke hlačice i samo ponijela nešto duže, tako da smo se pred crkvom u to oblačili. I da, moguće je obući uske traperice preko kratkih hlačica, provjereno. :)

Još jedno popodne provedeno na plaži… Samo malo dramatičnije. Nekoliko cura iz 8.d razreda uzelo je pedalinu, samo su se malo zanijele i nisu primijetile koliko je vjetar jak. Prije nego što su to primijetile, vjetar ih je odnio dalje od nas, u smjeru grada i luke. Na svu sreću, netko je to primijetio na vrijeme pa su naši hrabri dečki, predvođeni bekanima, pojurili (dobro, zaplivali) spasiti dame u nevolji. Dečki su preuzeli pedalinu, i dijelom pedalirajući, a dijelom gurajući ju, sretno ju vratili na plažu, kao i cure koje su malo precijenile svoje mogućnosti. Jedine ozljede bile su nekoliko uboda ježinaca i jedna ogrebotina.

Naravno, ni potom nije bilo stanke, tako da navečer odlazimo u Biograd, posjećujemo muzej (iskreno, o muzeju se sjećam samo da je bilo užasno vruće i da su se plastične čaše pored automata za vodu dijelile kao da su zlatne), a zatim i kirvaj. O, da, mi smo se tamo vozili na autićima na sudaranje, twisteru, a bilo je i trampolina, šećerne vune, suvenira… Dok svi ostali Retfalčani moraju čekati 14. rujna da bi to imali, mi smo proveli večer uživajući u vožnjama na svemu što se može voziti (i onda se razrednica čudi na što smo potrošili novac).

A SAD SVATKO SVOJIM PUTEM

Tako smo, malo po malo, a da to uopće nismo primijetili, stigli i do posljednjeg dana. Nakon povratka iz Biograda pakirali smo se i radili posljednje gluposti na izletu (kad je već zadnji dan…). Dobro, neki su radili gluposti, a nekima su se susjedi u kućicama tužili što hodaju (!!!) pa oni ne mogu spavati.

Posljednjeg jutra su tjelovježbu (imali smo ju svakog jutra, ali, iskreno, tko se toga želi prisjećati?!) imali samo oni koji su uhvaćeni kako rade nešto što ne bi trebali prošle večeri. Naravno, bilo je presmiješno gledati ih kako dolaze na doručak na rubu snaga, a neki i na rubu suza. No sve je to ubrzo zaboravljeno kad smo se počeli ukrcavati u autobus i krenuli prema Osijeku.

Stali smo u Jospidolu, gdje smo posjetili obiteljsku tvornicu sira, koji smo mogli kupiti, ali i besplatno degustirati (naravno, ovo drugo nam je bilo draže). Zatim smo ručali u restoranu s nekim čudnim aerodinamičnim tanjurima iz kojih juha doslove izlijeće (duuuga priča).

Iako je vožnja dugo trajala i mnogo nas je do popodneva spavalo u autobusu, na kraju smo se dobro zabavili igrajući ne zaboravi stihove. Kako je u našem autobusu bio samo 8.b razred, atmosfera je bila opuštena. Natjecatelji su pjevali točne i netočne stihove, a uspjeli su ubaciti i jednu ne baš pristojnu pjesmu, pa su stihovi bili nadopunjeni biiip-ovim i piiiip-ovima.

Na kraju, većina nas nije htjela da izlet završi (dobro, ja sam posebna, mene je netko, hmm, poseban čekao u Osijeku), tako da nisu, kao ja, odbrojavali sekunde do dolaska. Čim smo izašli iz autobusa, svatko je krenuo svojim putem. Naš posljednji izlet završio je. Svima nam je bilo lijepo. Svi bi to htjeli ponoviti. Tko zna, možda i hoćemo, naš razred često uspije i ono što drugi misle da je nemoguće uraditi.