Zeleni otok radi već godinu dana,  od 0 do 24 sata, sedam dana u tjednu – što, nažalost, mnogi još ne znaju - a cijelo vrijeme na njemu je dežuran barem jedan radnik.  

NAJČEŠĆE DOLAZE STARIJI

Kako mi je rekao Pero Ilić, radnik koji je toga dana dežurao, ljudi im donose „sve i svašta“, od kozmodiska do perilica rublja i baterija - ni jedna od 19 vrsta otpada nije zanemarena. Donosi se zaista sve, iako najviše papir, koji je i najlakše reciklirati.

Iz drugih gradova i sela ne dolazi mnogo ljudi, no zato već mnogi Osječani, osobito s Juga 2, donose sav svoj otpad na Zeleni otok. Samo dok sam ja bila tamo, u kratko vrijeme došla su tri automobila puna stvari što, s obzirom na raznolikost otpada koji se tamo može ostaviti, i ne bi trebalo biti iznenađujuće.

Većina ljudi koji dolaze su ipak nešto stariji; čini se da mi mladi, koji ćemo živjeti ovdje i mnogo godina nakon naših baka i djedova, mama i tata, još uvijek ne brinemo o Zemlji, koja ostaje nama. Stoga uporno moramo ponavljati koliko mnogo pomažemo prirodi recikliranjem svog otpada. Možda i najviše bio-otpada jer se od njega radi kompost koji se odmah vraća u prirodu i pomaže rast novih biljaka, umjesto da trune na nekom smetlištu.

PLANIRA SE JOŠ OTOKA

Inače, najteže je reciklirati plastiku. Vrlo je zanimljiv postupak recikliranja plastičnih boca. Naime, boce se tope, a od njih se rade brojni zanimljivi predmeti, za koje nam nikad ne bi palo na pamet da se mogu napraviti od boce iz koje smo mi pili Colu ili Fantu. Od takve plastike može se izrađivati odjeća, svijećnjaci za svijeće koje se najčešće nose na groblje, igračke… Vrlo zanimljiva činjenica je da su i dresovi hrvatske nogometne reprezentacije izrađeni od reciklirane plastike, pa tako i nogometaši pomažu prirodi.  

Zeleni otok mnogo pomaže u smanjenju količine otpada koji se ne reciklira. Zato se planira otvaranje još nekoliko takvih otoka na području Osijeka. No postojanje takvih mjesta ništa ne znači ako se građani dovoljno ne uključe. Zato, uzmimo boce, papire (makar stare bilježnice), bilo što što smo planirali baciti u smeće i odnesimo to na  ovakvo ili neko drugo odlagalište. To zbilja nije teško, a korak po korak, jedna po jedna osoba, jedna sitnica po jedna sitnica, mogu učiniti mnogo. Svi trebamo početi misliti na naš planet i čistiti ga, a ne samo zagađivati.