(...) predvođeni učiteljicama Božanom Čičak, Ljiljanom Mandurić, Gordanom Lušić, Sanelom Gašparić, Ljubicom Potkovac i Vlatkom Šalić. Prvo smo posjetili vukovarsku bolnicu, mjesto sjećanja, gdje smo pogledali kratki film koji nam je pokušao približiti tešku sliku Vukovara u to doba, a koji je mnoge od nas doveo do ruba suza. Vodičica nas je povela u podrum koji je za vrijeme rata služio kao vojna bolnice za sve ozlijeđene i bolesne. 

TISUĆU BIJELIH KRIŽEVA

U nastavku obilaska zaustavili smo se kraj vodotornja, koji je bio česta meta neprijatelja, a danas  predstavlja simbol pobjede i novog života. Uslikali smo ga i promotrili bez dodatnih riječi vodiča diveći se njegovoj veličini. Poslije smo vidjeli i veliki bijeli križ na samom ušću rijeke Vuke u Dunav, podignut u spomen svim žrtvama rata. Tamo smo odvojili vrijeme za zajedničko fotografiranje razreda.

Sljedeći mjesto bio je Memorijalni centar Domovinskog rata u vojarni na Sajmištu. Obišli smo i unutarnji muzej i vanjski dio koji nas je oduševio. Slikali smo se u tenkovima, zamišljali da smo vojnici na umanjenom prikazu bojnog polja te prošli vjerodostojnim prikazima zloglasnih srpskih logora. Prošetali smo se velikim memorijalnim grobljem gdje su pokopane i ekshumirane ratne žrtve. U nama je najviše osjećaja pobudila masovna grobnica s 938 bijelih križeva, svaki podignut za jednu žrtvu.

MRAK KAO RATNI UGOĐAJ

Posjetili smo još jedan memorijalni centar, Spomen dom Ovčara, odnosno hangar gdje su se događali zločini i ubijani ljudi koji su odvođeni iz bolnice. 261 žarulja-zvijezda za svakog ubijenog i nestalog u hangarima Ovčare, čahure na podu kao simbol izvršenja zločina, slike ubijenih i nestalih iz vukovarske bolnice, izložene nađene osobne stvari, osvijetljena spirala s imenima u središnjem djelu poda te mrak stvarali su ugođaj sličan onom iz 1991. (što se, naravno, ipak ne može usporediti).

Izlet smo završili odlaskom u franjevački samostan s crkvom sv. Filipa i Jakova. Odgledavši još jedan tragični film o Vukovaru prije, za vrijeme i poslije rata, uputili smo se u  obnovljenu, s dijelom neobnovljenog zida, crkvu. Župnik nam je ukratko ispričao nešto o crkvi i Vukovaru općenito za vrijeme rata te smo se nakraju pomolili.

Ponijeli smo u Osijek sa sobom slike pune boli i jada koje će mnogi od nas dugo nositi u srcima gdje god se nalazili. ''Nikoga ne smijemo mrziti, a povijest Vukovara nikada ne zaboraviti '' , moto je i našeg izleta.