2012-11-28 22:19:00

___________________________________________________ Vrste naših učenika… ČEŠĆE IH NEMA NEGO ŠTO IH IMA

Napisala: Helena Čavlović, 8.b

Mnogi se mogu prepoznati i u više skupina jer nije ovo američka serija da smo podijeljeni u očigledne skupine. Zapravo je najzanimljivije da se svi oni, i tračare i štreberi, i dječica i bogataši, i zabavljači i sportaši, jako dobro slažu jedni s drugima, nadopunjavaju se i pomažu si, zajedno se zabavljaju i druže.

Kad se u američkim serijama prikazuju srednje škole (kod njih je školovanje malo drugačije, pa u srednje kreću učenici stari kao naši sedmaši i osmaši), uvijek imamo onu očiglednu podjelu na coolere i obične učenike, odmah vidimo navijačice i igrače američkog nogometa kao one popularne koje svi obožavaju, kopiraju u stilu odijevanja i ponašanja, i štrebere i zbunjene djetinjaste učenike koji o coolerima mogu samo sanjati.

Kod nas, osobito u osnovnim školama, podjela nije ni približno toliko očigledna, iako svaka generacija, ako ne već i razredni odjel, ima različitih osobnosti, koji se uklapaju u neke od dobro poznatih profila.

 

Štreberi

Oni zapravo nisu toliko štreberi u smislu učenja svake nastavne jedinice napamet, bez razumijevanja. Tim se skoro komplimentom nazivaju učenici koji uvijek imaju savršene ocjene, 5,0 od prvog do osmog razreda, koji uvijek idu na sve moguće dodatne i svejedno sve stignu, a kad god netko dobije slabu ocjenu iz ispita i roditeljima objašnjava kako je ispit bio pretežak i da su svi dobili loše ocjene, njegovo ime se spominje u onoj groznoj rečenici: „A koliko je On dobio?“

 

Bogataši

Učenici su kojima roditelji mogu priuštiti odjeću, obuću i mobitele koje žele. Kod njih često viđamo stvari za koje su nama roditelji rekli da nam ne mogu priuštiti, jer ipak je kriza, a ovog mjeseca već smo dobili novu majicu (dobro, možda novu majicu, i nove hlače, i nove tajice…). Najčešće im nismo zavidni jer rado posuđuju drugima mobitele i ni najmanje ne osuđuju našu odjeću, iako nije markirana kao njihova, a i u potpunosti shvaćaju ako si netko od nas ne može priuštiti još i sladoled poslije kina. Čak se često nude da oni nekome nešto plate, da ne bi propustio zabavu s društvom.

 

Dječica

Iako su osmi razred, ponašaju se kao da su treći. Smiju se forama koje su nama davno dosadile, neki su onako iritantno hiperaktivni, neki su posve nesposobni bilo što obaviti sami, pa im mame vode život. Uglavnom nisu loše društvo u školi ili na povratku iz nje, ali kad se s njima nađeš na izletu, vrlo brzo izgubiš živce jer je jako teško biti u sobi s nekim tko ne zna za sobom oprati ni jednu šalicu, a ni složiti majicu koju je nosio tog dana.

 

Zabavljači

Oni obvezno svojim stalnim upadicama i komentarima na svaku njihovu rečenicu izluđuju učiteljice, obično upadaju u riječ čak i učenicima koji odgovaraju. Svojim često smiješnim komentarima nasmijavaju učenike, a katkad se i učiteljicama omakne smiješak. Dobro su društvo i lijepo je smijati se s njima, ali oni često loše prođu zbog brojnih upisa učitelja kojima je njihova pedeseta upadica na satu jednostavno prestala biti smiješna.

           

Sportaši

Samo ime govori - ozbiljno se bave nekim sportom. Treniraju nogomet, odbojku ili bilo što drugo, a to im je često i važnije od škole. Imaju treninge nekoliko puta tjedno, često idu na utakmice za vrijeme nastave, na tjelesni nose dresove svojih klubova… Iako im katkad ocjene malo pate zbog toga, oni uživaju u sportu više nego mi u čokoladi. Njihova imena pune sportsku rubriku KBG-a, ali obično se i mnogo prije izlaska školskog lista zna tko su oni, s obzirom na njihove čvrste petice iz tjelesnog i očitu prednost pred drugima u sportu koji treniraju.

 

Društvenjaci

Znaju sve i svakoga, cijeli Osijek, a i pola Hrvatske. Ako na ulici susretneš nekoga zgodnog dečka/curu koji/koja ima tri godine više ili manje od tebe i detaljno ga/ju opišeš našem društvenjaku, vjerojatno će ti moći reći kako se zove, preziva, odakle je, je li u vezi, kuda izlazi, s kim se druži… To može biti jako korisno u takvim situacijama, ali ako ti pokuša prepričati neki događaj, vrlo brzo ti postane teško pratiti zbog desetaka nepoznatih imena koja stalno ubacuje.

 

Tračare

Uvijek znaju tko je s kime u vezi, u svađi, na kratkom prekidu… Od njih je potpuno nemoguće sakriti bilo koji kutak privatnog života, a kada saznaju makar i najmanju sitnicu, nakite je izmišljenim detaljima (ako nisu uspijeli saznati prave) i prepričaju svima koji su voljni slušati. Često se druže s društvenjacima, jer od njih dobiju informacije o osobama koje i ne znaju, ali, možda zna netko tko bi volio čuti da se, recimo, onaj tamo Ivo iz Višnjevca napio i onda pijan teturao po pola grada (dobro, možda je popio čašu vode i potepao se, ali pojedinosti, pojedinosti, koga to zanima?!)

           

Emo / darkeri

Ima i takvih, iako ne mnogo. U svakom se naraštaju pojavi netko, češće djevojčica nego dječak, tko je uvijek u crnom, možda se i reže, nosi više crne šminke nego što je svi drugi iz razreda imaju, tih je i povučen, osobito u razredu i na nastavi. Obično ima pun mobitel depresivnih pjesama i nema baš najbolje mišljenje o sebi. Ali, zapravo, kad se s nekim takvim nađeš nasamo, često shvatiš da to uopće nije loša osoba jer se u manjem društvu opusti i zabavi i na neko vrijeme zaboravi svoju uobičajenu šutljivost i tugaljivost.

 

Neprisutni

Češće ih nema u školi nego što ih ima. Uvijek imaju ispričnicu roditelja, jer ih je bolio trbuh, imali su prehladu, išli su na pregled… Zaista, nekad su ti izgovori istiniti, ali neprisutni najčešće boluju od bolesti za koje postoji jednostavan i 100% učinkovit lijek – vikend. Naime, oni su uvijek bolesni preko tjedna, ali magično ozdrave u petak navečer te odu na rođendan, zabavu, kirvaj, a u ponedjeljak ujutro smrtonosna se bolest vraća i baca ih natrag u krevet. Obično nemaju baš blistave ocjene jer i ne stignu nadoknaditi sve propuštene sate, ako ih učitelji uopće uspiju uhvatiti u školi i ispitati.

 

Navlakuše

Iskreno, svi mi smo katkad tražili nepostojeći bod u ispitu jer nam je nedostajao za peticu (ili dvojku), ali oni su pravi profesionalci u tome. Šesti mjesec rezerviran je za njihova cjelogodišnja odgovaranja, a odmori za oči zamućene od suza kojima trepću pred učiteljicom ili učiteljem u nadi da će se njihova čvrsta četvorka pretvoriti u peticu. To i nije tako strašno ako zaista imaš prosjek 4.9 i skoro 5 iz predmeta iz kojega želiš povisiti ocjenu, ali ako si trebao proći s 4.6, a na svjedodžbi se magično, na suzne oči, pojavilo 5.0, više si odmažeš nego pomažeš jer će te nagodinu učitelji sigurno više ispitivati da utvrdiš tu svoju peticu. Osim toga, ako s takvim ocjenama upadneš u srednju za koju zapravo nemaš znanje, vrlo ćeš brzo umjesto čvrstih četvorki dobivati klimave dvojke.

 

Ima još mnogo skupina učenika, ali ovo su neke najčešće. Mnogi se mogu prepoznati i u više skupina jer, kao što sam rekla, nije ovo američka serija da smo podijeljeni u očigledne skupine. Zapravo je najzanimljivije da se svi oni, i tračare i štreberi, i dječica i bogataši, i zabavljači i sportaši, jako dobro slažu jedni s drugima, nadopunjavaju se i pomažu si, zajedno se zabavljaju i druže se jer, na kraju, nama nije toliko važno je li netko bogat, voli li više sport ili tračanje, ima li 5.0 ili jedva dva; nama je najvažnije da se dobro zabavimo, s prijateljima koje često znamo i cijeli život.


Osnovna škola "Retfala" Osijek