Nije bilo razreda u kojem se nije dostavila ni jedna čestitka, ali sedmaši su prednjačili. Tete Mrazice su se morale potruditi da uopće stave sve čestitke u vreću za poklone (a bila je zaista velika).

Čestitke su bile jedinstvene, od onih izrađenih od postera do onih veličine poštanske marke. Svi su se potrudili poslati prijateljima male znakove pažnje i razveseliti ih. To je zapravo jako lijep način čestitanja blagdana; nije kao poruka na Facebooku ili mobitelu koja se može obrisati, koju jednom pročitamo i zaboravimo. Mnogima od nas čestitke dugo stoje u sobi i podsjećaju nas na to kako dobre prijatelje imamo.