Pokrenula ju je tada učiteljica Ljiljana Mandurić, saznavši da jedno dijete u nekoj afričkoj zemlji za hranu za cijelu godinu treba samo 75 kuna, za koliko se u Hrvatskoj često može kupiti tek jedna majica! Ona je uz pomoć drugih razrednica osmih razred organizirala obje akcije.

Ovaj put osmaši su se potrudili i ispekli slasne kolače, a otac Karle Bijelić iz 8.b donio je i bočice sokova i cole koje su se prodavale po pet kuna. Cijena kolača ili čaše soka bila je više nego prihvatljiva - samo 3 kn, koliko smo zaista svi mogli izdvojiti.

Iako je prodaja bila predviđena za velike odmore, još prije prvog sata bacili smo se na kupnju i krenuli na torte, mačje oči, muffine svih vrsta i oblika, s čokoladom, kremama u boji, nutellom... Do kraja drugoga velikog odmora u poslijepodnevnoj smjeni prodani su svi kolači i sokovi.

Naravno, nekolilo kolačića i sokova je, hmm, “dobilo noge” i ostalo neplaćeno, ali mnogi su plaćali i više od tri kune i nisu tražili da im marljivi prodavači (učenici osmih razreda) vrate ostatak. Tako će samo zbog našega zajedničkog doprinosa, po nekoliko muffina ili 3 kune, bar 40 djece godinu dana imati plaćen obrok u školi, koji njima zaista znači život.