Na desnom zidu prije ulaza u školu sigurno ste ugledali pločicu na kojoj piše Škola bez nasilja. OŠ „Retfala“ već je tri godine uključena u UNICEF–ov projekt Škola bez nasilja. Školske godine 2009./2010. obnovila je taj status, koji nosi još od 2006. godine. U tom vremenu proveden je niz radionica za djecu i odrasle. Projekt vrlo dobro napreduje te se nasilje u školi smanjuje.

UNICEF je taj projekt pokrenuo 2003. godine kada su ispitivanja pokazala da se nasilje u školama znatno povećava. Tada je UNICEF školama ponudio programe sa svim zadatcima i aktivnostima. Na jednoj sjednici Učiteljskoga vijeća 2006. odlučeno je da će naša škola prihvatiti program te početi raditi po tom modelu.

MIJENJA SE SVIJEST

Status smo obnovili provođenjem programa unutar sedam UNICEF-ovih koraka. To je poseban plan koji se odvija unutar svakog razreda i škole, u suradnji s roditeljima te društvenom i lokalnom zajednicom. U našoj je školi voditelj programa pedagoginja Mirjana Žnidaršić, no svi zaposleni imaju svoju ulogu u rješavanju problema te svoju odgovornost.

- Nasilje je jako teško iskorijeniti te ne postoji ni jedan program koji bi nam osigurao školu bez nasilja. Vjerojatno nikada nećemo u cijelosti suzbiti nasilje, ali je moguće svesti ga na minimalnu razinu. Svrha je promijeniti svijest i pokazati da se sve može riješiti na drukčiji način. Učenici dobivaju bolji pogled na sve oko njih. Oni postaju svjesni kada su i kojem obliku nasilja izloženi i kako trebaju reagirati – kaže naša pedagoginja.

Nasilje u školi, po njezinom mišljenju, rezultat je svega onoga što se odvija u široj društvenoj zajednici. Osnovni je uzrok, zapravo, neki vlastiti osjećaj ugroženosti. Djeca žele u nečemu dominirati ili imaju neke neriješene probleme koje rješavaju nasiljem. Kada se nasilje pojavi, na takav slučaj treba reagirati odmah. Nasilje se rješava tzv. restitucijom, planiranim aktivnostima s učenikom žrtvom i nasilnikom te s cijelim razrednim odjelom.

ZAJEDNIČKI RAD NA PREVENCIJI

U svakom razrednom odjelu utvrđena su pravila ponašanja koja donose učenici s razrednicima i mjere koje se propisuju ukoliko dođe do kršenja tih pravila. Ako nasilje ne čini samo jedan nasilnik, nego sudjeluje i razredni odjel, a to znači da gledaju i navijaju, tada se djeluje prema svima njima.

- Roditelji se također uključuju u ovaj projekt jer imaju želju što više se zauzeti i pomoći. Dijete prije polaska u školu mora biti u obitelji koja ga okružuje s puno topline i ljubavi. Ono mora imati poseban značaj za roditelje. Mora se postići ravnoteža u odgoju, a nakon toga odgoj u školi samo je dogradnja svega onoga što je dijete već naučilo – istaknula je pedagoginja.

Premda je okolina većim djelom kriva za neprimjerene postupke i razmišljanja mladih, svi trebamo težiti promjenama. Primjerice mediji, koji previše prostora daju nasilju. Umjesto što ga prikazuju na loš način, trebali bi zajedno s ostalim utjecajnim čimbenicima raditi na prevenciji nasilja u društvu.

Samo se zajednički možemo suprotstaviti svim problemima u kojima se nalazimo, Trebamo dobro promisliti prije nego nešto učinimo te, bez obzira na sve poteškoće na koje nailazimo, možemo uvijek biti pobjednici.

Matej Rogina, 8.c 2009./2010.

(preneseno iz KBG-a, br. 13, svibanj 2010.)