Na samom dolasku zastali smo uz stijene Rupnica pokraj Voćina, stepenaste stijene koje su vizualno upravo zadivljujuće. Ove vulkanske stijene datiraju vjerojatno milijunima godina unazad. Danas je to područje pod posebnom zaštitom prirode, spomenik koji samo priroda može stvoriti. Nešto slično možemo naći u Češkoj, Novom Zelandu i Nacionalnom parku Yellowstone. Nismo niti svjesni povijesnog značaja našeg okruženja.

Nakon Rupnice uputili smo se prema novoizgrađenom Geo-info centru. 

Geoinfo centar u Voćinu početna je točka za upoznavanje s Geoparkom Papuk – kroz multimedijalni i interaktivni postav posjetitelji se mogu upoznati s geološkom, biološkom i kulturno-povijesnom baštinom Papuka. Papuk je geopark pod zaštitom UNESCO-a još od 2007. godine i član Svjetske mreže geoparkova i Europske mreže geoparkova kao prvi geopark u Hrvatskoj. Doista smo uživali! Od multimedijskih sadržaja, simulacije putovanja kroz vrijeme, predivnih izložbenih primjeraka, postave. Zaista impresivno!

U blizini objekta nalazi se stari grad Voćin, na koji smo se uspeli obližnjom planinarskom stazom u nastanku.

Stari grad (Turski grad) u Voćinu je srednjovjekovni utvrđeni grad smješten zapadno od ceste koja iz Požeške kotline vodi u Voćin. Dio je Voćinskih brda, odnosno njihov krajnji jugoistočni izdanak. Brdo od 300 mnv ujedno je i prepoznatljiva točka unutar grada Voćina, koja je danas nažalost obrasla šumom crnogorice i gustim raslinjem te čini ovaj vrijedan spomenik sakrivenim. Grad se spominje još i pod imenom Athyn ili Othyn (prema imenu obitelji – ogranka roda Aba, koja mu je bila vlasnik u vrijeme Anžuvinaca). Od 1434. g. grad je u posjedu Gorjanskih, zatim I. Korvina, od 1508. g. Batthyanyja, a od 1538. do 1687. g. u rukama Turaka. Nakon odlaska Turaka u 17. st. burg je trajno oštećen. Danas je sačuvan jedan njegov dio, građen od kamena klesanaca i opeke, kao i dijelovi obrambenih zidina, ili podgrađa na padinama brda s južne i istočne strane. Sa sjeverozapadne strane sačuvan je i dio opkopa grada. Grad je 50–ih godina prošlog stoljeća umjetno pošumljen crnogoricom. Zbog izuzetnog položaja nije isključeno da je ovdje postojalo naselje i prije srednjeg vijeka i prvih pisanih izvora o Starome gradu.

I, za kraj izleta, predivna lokacija Arboretuma - nasad raznovrsnoga domaćeg i stranog drveća i grmlja koji služi za znanstvene, uzgojne i dekorativne svrhe. U arboretumu se proučavaju biološka svojstva i odnosi različitih drveća i grmlja. Razmještaj biljnoga materijala u arboretumima odgovara ekološkima i umjetničkima zahtjevima vrtne arhitekture. Arboretum se također može kombinirati i s botaničkima i drugima vrtovima u Lisičina.

Arboretum Lisičine kraj Voćina je jedan od najmlađih u Hrvatskoj, ali najbogatiji biljkama i drvećem. Postoje tri arboretuma u Hrvatskoj: Trsteno pokraj Dubrovnika (od 1492.), Arboretum Opeka pokraj Varaždina i Lisičine u Slavoniji. Sredina svibnja je vrijeme kad se javljaju rododendroni u Lisičinama, no mi smo ih ovaj puta propustili, vjerujući da su predivni u svibnju. Zanimljivo je da se, iako je blizu ceste, arboretum ipak nalazi na Papuku.

Kineski javor, dugačke mahunarke poput rogača, kesteni… samo su neki od njih. Mnoštvo je neobičnog drveća (pogledaj podudarnost: arboretum je skup drveća i grmlja), a posebno crnogorice. Bilo je vrijeme da otkrijemo japanski carski hrast, kineski hrast, transkavkasku brezu, japansku magnoliju i ostale biljke označene na poučnim pločama  koje vise na drveću. Jedan cvijet smo nazvali banana cvijet zbog svog oblika i istaknute žute boje. Čak postoji i jedno veliko drvo s udubinom u koju lako može stati bilo koja osoba.

Što reći?! Papuk nas uvijek iznova iznenadi svojim skrivenim ljepotama!

Vratit ćemo se sigurno, otkrivajući nove destinacije i skrivene kutke Lijepe Naše!

Ljiljana Mandurić