Našu školu prijavio je i učenike vodio učitelj geografije te građanskog odgoja i obrazovanja Mirko Andrić. Sudionice su bile četiri učenice sedmih razreda: Lea Bašić, Timea Marček, Iva Mioč, Miriam Afua Nyarko (sve četiri sudionice prošlogodišnjeg županijskog Natjecanja iz geografije). Na žalost, nije nam se mogla pridružiti učenica Petra Kristić. Velika hvala Zakladi i njezinim organizatoricama na izvrsnoj organizaciji, ugodnoj atmosferi i brojnim poklonima.

Više o samome događaju pročitajte u nastavku u kojem sudionica Lea Bašić iznosi svoje dojmove i zapažanja:

„U 10:00 počela je potraga za filantropskim blagom. Startala je na Trgu Ante Starčevića  gdje je u konačnici i završila. Svaka školska ekipa dobila je različite tragove i išla svojim putem kako bi stigla do iduće točke s drugim tragom. U potragu smo se uključili biciklima i rolama pa je potraga bila pravi mali gradski reli prepun dogodovština. Na svakoj novoj točki čekali su nas kostimirani likovi filantropa koje su predstavljali mladi glumci Dramske skupine Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića.

Prvi trag vodio nas je do osječke konkatedrale gdje nas je čekao poznati filantrop - bosanski i đakovačko-srijemski biskup Josip Juraj Strossmayer. Iduća postaja bila je križanje Županijske ulice i Ulice Hrvatske Republike gdje nas je dočekala Adela Deszaty, osječka ljekarnica, glazbenica i filantropkinja. Njezin nas je trag odveo do glazbenika Paje Kolarića koji je na nas čekao u parku usred Vijenca Paje Kolarića. Tragajući za njim, izgubili smo ponajviše vremena.

Idućem filantropu morali smo pozvoniti da bi nas pustio u svoj stan u Ulici Lorenza Jagera. Taj filantrop, gle čuda, bio je Lorenz Jager- njemački industrijalac koji se doselio u Slavoniju.

Kipar i kreator niza skulptura poznatih osoba (kraljica Elizabeta II., kraljice Majka, Winston Churchill, Margaret Tacher) nalazio se ispred svoga kipa „Majka i dijete“. Kiparovo ime je Oscar Nemon. Njegov nas je trag doveo do Ulice Ivana Adamovića u kojoj se nalazio Josip Povischill, vlasnik tvornice namještaja koji je sufinancirao umjetnika Josipa Leovića.

Rudolf Franjin Magjer, književnik i učitelj, dočekao nas je ispred Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek. Njegov sin je, nakon njegove smrti, ostavio njegov novac upravo toj ustanovi. Potom smo otišli do književnika i grofa koji nas je odlučio pričekati ne u Dvorcu Pejačević, već na svome zdencu. Grof Pavle Pejačević i njegov dar našemu gradu pozdravili su nas i dali zadnji trag.

Ta se točka nalazila u Sakuntala parku, kod središta Crvenoga križa Osijek. Tamo je bio Franjo Frank koji je kao aktivist u Crvenome križu, kasnije i njegov predsjednik, nakon smrti toj organizaciji ostavio tu kuću, ali i vilu u Splitu u kojoj je sada dječje odmaralište.

Nakon što smo poslušali zadnju priču i dobili zadnji žigić (znak da smo došli do točke) odjurili smo do trga, no bilo je malo kasno - tri ekipe su stigle prije nas. No to i nije bilo toliko važno jer smo puno novoga naučili, vrlo se dobro zabavili, dobili brojne poklone i časno predstavljali našu školu.“

Mirko Andrić