Živimo u 21. stoljeću, dobu razvijene tehnologije, i velika većina učenika ima svoje mobitele koje nosi u školu. Međutim, rijetko kada ih – točnije, skoro nikada – koristimo za ono što bi trebao biti osnovni razlog njihova nošenja u školu – da nazovemo roditelje kada nam zbog nečega žurno trebaju.

No, za što uopće rabimo mobitele? Već duže vrijeme u našoj školi, kao i u svim drugima, postoji zaraza slanja SMS-ova za vrijeme nastave. Ispituje li, Ova (...) je dosadna, Što ima kod vas, nama pregledava radne… tek su neki od naših školskih SMS-ova. Kada bolje promislimo, uistinu je smiješno dopisivati se s nekim tko je udaljen samo 2 učionice od tebe.

Osim SMS-ova, pojedincima je vrlo omiljeno igranje igrica za vrijeme nastave ili odmora. Neki učenici nemaju ni prijatelja jer sve vrijeme tipkaju po mobitelu. No igrice imaju svoj nastavak; najpopularniji postaje MOBILNI FACEBOOK. Neki su učenici cijeli dan na njemu; svaki odmor, obvezno na fejs. Pa nije čudno što dobiju nekoliko lajkova od učenika koji su upravo u školi.

To s mobitelima već postaje ozbiljna ovisnost. Krene od jednog učenika, a završi s njih 50. Tako je započela i iduća mobilna zaraza – to je fotografiranje. Većina novijih mobitela ima ugrađenu kameru. Onda si mnogi lijeni učenici kojima se ne da prepisivati jednostavno uslikaju ploču i stave tu fotografiju na Facebook kako bi ju i drugi lijeni učenici mogli imati. A katkad se pomoću njih i švercaju.

Sve je to lijepo i krasno dok naši dragi učitelji to ne primjećuju. Većina njih strogo ne dopušta korištenje mobitela na nastavi pa nije čudno što ovisnici o mobitelu katkad budu i kažnjeni. Zato preporučujem da i dalje imate svoje male, slatke, najdraže mobitele, ali da ih pokušate ne rabiti za vrijeme nastave. Ili, ako već morate, u umjerenim količinama.

Iva Škojo, 7.c