ŠTO ĆEMO OSTAVITI U NASLJEĐE?
Autor: Kristina Krapić, 13. 5. 2024.
U petak, 22. ožujka 2024., učenici naše škole, njih čak 216, povodom Svjetskog dana vode na opatijskom mulu u more su ubacili 14 000 kugli s efektivnim mikroorganizmima kojima se oplemenjuje morska voda. Osnovna škola ,,Rikard Katalinić Jeretov“ Opatija ponosni je nositelj titule ekoškole, no to se na prvi pogled i ne da zaključiti. Limenke poznatih pića, opušci i ambalaže različitih proizvoda iz nama susjednog dućana, nezaobilazne postaje opatijskih osnovnoškolaca, postale su dio svakodnevice naše škole, pogotovo njezina okoliša. Potrebno je odmah na početku naglasiti da nemarni nisu samo učenici već i prolaznici koji se koriste školskim okolišem kada završi nastavni dan. 
Svaka škola želi da se njeni polaznici osjećaju sigurnima i dobrodošlima, kao kod kuće. Naša je to, čini se, postigla. Komotnost velikog broja učenika sada je na jednoj potpuno novoj i nedopustivoj razini, a stav koji imaju o tehničkom osoblju škole nevjerojatan je. Neki učenici misle da naše drage tete spremačice skupljaju za njima otpad s veseljem i osmijehom na licu, nakon marende ili velikog odmora i da vrlo rado, s oduševljenjem čak, čiste nered koji naprave nakon nastave. Školsko igralište nerijetko je pravo malo odlagalište otpada, usuđujem se napisati smetlište, na što utječe i ranije spomenuta posjećenost i korištenje nakon nastavnog dana. Razrednici sa svojim razredima prema školskom kurikulumu i GPP-u najmanje dva puta godišnje sa svojim razredom čiste igralište i prostor oko škole doniranim hvataljkama te na taj način doprinose, valjda, osvješćivanju učenika o važnosti očuvanja čistoće tog prostora i prirode.
Iako smo kroz različite projekte i akcije educirani o važnosti očuvanja našega planeta, jedinoga koji imamo, očito se mora dogoditi nešto veliko, možda neko čudo, kako bismo otpad i smeće smjestili tamo gdje im je mjesto. Zašto nam je to toliko teško?
Također, svaka dva tjedna, srijedom, nastavnik prirode Antonio Perić vodi učenike u čišćenje okoliša škole, ponekad i češće kada to vrijeme dopušta. Riječ je o izvannastavnoj aktivnosti, što znači da sudjeluju oni koji to žele, ali i oni koji ne žele sjediti na redovnoj nastavi. Žalosno je što već idući dan svjedočimo dobro nam poznatoj slici. Očito onih dobre volje i s jakom motivacijom ipak ima premalo u odnosu na one drugačijih stavova. Naša škola uključena je u državni projekt „Od plastičnih čepova do skupih lijekova”, a prošle godine prikupili smo i predali 420 kg plastičnih čepova. Osim što je humano, svakako je i ekološki, ali prošećemo li malo oko škole, zasigurno ćemo naći barem još toliko plastičnih čepova. Koliko je teško čep ubaciti u za to predviđenu kutiju u prizemlju škole?
Škola redovito uključuje učenike u sadnju stabala oko zgrade škole, ali ujesen je ispod istih stabala često više smeća nego lišća. Učenike se osvještava i o svima poznatom globalnom problemu mikroplastike. Videouradak na tu temu koji je snimljen u našoj školi preuzeo je Nastavni Zavod za javno zdravstvo te je prikazan u svim riječkim osnovnim školama. Kod nas očito nije napravio veliku promjenu, ali ne treba zanemariti makar i mali broj učenika koji su svjesni globalnog problema zagađenja. Kada bi promocija ekoloških aktivnosti među učenicima naše škole bila bolja, vjerojatno bi taj mali broj prerastao u veliki ili makar veći. A onda opet, možda se i varam. Nadajmo se će u Rijeci biti drugačije, da će riječki osnovnoškolci iz našeg uratka naučiti ono što mi nismo. Raznim radionicama, kao npr. radionicom izrade sapuna ili melema, potiče se razmišljanje učenika o alternativnim proizvodima pakiranima u ekološki prihvatljivoj ambalaži te na realizaciju te alternative. Nije to sve! Mi smo škola blizu mora pa smo unatrag nekoliko godina izradili uistinu jako puno kugli s učinkovitim mikroorganizmima koji doprinose njegovoj čistoći. Vratimo se na početak ovoga teksta i podsjetimo se da je ove godine riječ o 14 000 takvih kugli. Mi smo možda čak i jedina škola u Europi koja u svom kurikulumu ima aktivnost koja direktno utječe na kvalitetu mora. Trebali bismo zbog toga biti ponosni i sretni što direktno doprinosimo boljitku života u moru. E, da, trebali bismo! Nažalost, veliki broj učenika nije se fokusirao na rezultat, nego na proces izrade te su se, neki sebi u bradu, drugi glasno, žalili. Smrdjelo im je i ruke su im bile prljave.
Još je mnogo aktivnosti vezanih za očuvanje okoliša koji se provode u našoj školi i u koje su učenici uključeni.
Jedino što nam preostaje jest pitati se jesmo li (ne)ekološki osviješteni.
Lara Staničić, 7.a
