1. Dobar dan, dobrodošli u Osnovnu školu “Rikard Katalinić Jeretov”! Recite nam za početak nešto o sebi.

Ja sam Olivera Nikolić, po struci sam učiteljica, ali već 30-tu godinu radim u Ministarstvu prosvjete Crne Gore. Radila sam  kao učiteljica, pomoćnik direktora jedne podgoričke osnovne škole, a sada sam već jedanaestu godinu na mjestu načelnika za osnovne škole.

2. Od kuda nam dolazite?

Dolazim iz Podgorice, Crna Gora.

3. Susrećete li se s nekim teškoćama tijekom svog rada?

Da, naravno. U radu u školi se najprije moraju voljeti djeca, a onda se mora biti spreman prenijeti djeci ono znanje što se ima. Pri radu kao pomoćnik direktora potrebno je na adekvatan način sudjelovati u organizaciji nastave, nastavnika i rasporedu sati. Dok je u radu u prosvjeti potrebno sve ideje i odluke koje donesemo, primijeniti negdje tj. u učionici. Zato uvijek postoje situacije kada moramo izmijeniti naše odluke i korigirati ih, zbog čega je posebno važno imati dobru suradnju s našom bazom, odnosno s nastavnicima i ravnateljima škola.

4. Što smatrate prednostima, a što nedostacima Vašeg posla?

 Od kada radim u prosvjeti, uvijek mi nedostaje rad u učionici. Često primijetim da kažem da idem na posao u školu dok zapravo idem u ured ministarstva. Tako da je taj rad s učenicima  nešto što mi definitivno nedostaje. A sada u radu u prosvjeti mi je posebno drago kada donesemo neku dobru odluku i uspijemo ju realizirati i primijeniti u školama. Tako da bih mogla reći da je to ono što mi daje motivaciju i potiče me na daljnji rad i osmišljavanje novih ideja.

5. Primjećujete li nekakve sličnosti i razlike u školama?

Da, mislim da ima nekakvih razlika u  organizaciji rada i u obrazovnom sustavu. Također postoje i sličnosti, a čini mi se da su zajedničke i neke prepreke. Primijetila sam da u svim državama postoje ustanove gdje ima puno učenika, a premalo prostora  i smatram da svugdje nedostaje zaposlenih stručnih učitelja. Dakle da, definitivno postoje i sličnosti, a i razlike.

1. Kažite nam za početak nešto o sebi.

Ravnatelj sam jedne područne škole u Sloveniji. Radim na kombiniranom odjelu što znači da predajem četvrtom i petom razredu dok moja kolegica predaje prvom i trećem razredu jer nažalost u drugom razredu nemamo učenika.

2. Od kuda nam dolazite?

Dolazim iz Slovenije.

3. Susrećete li se s nekim teškoćama tijekom svog rada?

Naravno postoji puno teškoća, ali nama je osobno najveći problem to što imamo jako mali broj učenika u školi, zbog toga nikada ne znamo što će biti s našom školom. Mali broj učenika imamo jer većina djece s našeg područja odluči ići u veće sredine kao što su Ljubljana i Maribor, tako da je kod nas vidno manje učenika nego što bi trebalo biti.

4. Što smatrate da su nedostatci, a što prednosti Vašeg posla?

Mislim da je najveća prednost rada u školi to što se uvijek možeš osjećati kao dijete i misliti da si dijete jer radiš s djecom i većinu svog dana provodiš s njima. Ne znam što bih izdvojio kao nedostatak jer stvarno volim svoj posao i znam da ne bih ništa drugo htio raditi osim ovoga.

5. Primjećujete li kakve sličnosti i razlike u školama?

Da, primjećujem, ima stvarno puno sličnosti. Sve je ovdje slično kao i kod nas u Sloveniji, ali jedina razlika je da mi imamo devet razreda osnovne škole dok ih vi imate osam. Također sam primijetio da ste dosta moderna škola te da uz svu tehnologiju imate i domaćinstvo što je jako važno. Sve u svemu, imate jako lijepu i kvalitetnu školu.

Hvala Vam puno na izdvojenom vremenu i želim Vam ugodan ostatak boravka u našoj lijepoj Opatiji.

Novinarka Iria Galić