Provjerila sam, može se pisati maskenbal, ali obzirom da naziv dolazi od spoja 2 njemačke riječi pravilnije bi bilo masknbal (???), ili još bolje maškarada, fašnik, karneval, poklade...

Kako god ga mi zvali, on je došao i bio u našoj školi danas poslijepodne. Našle su se tu raznorazne „face“: svatovi, mlade i mladoženje, čaje, pjevači i svirači; dame i gospoda, bake, djedovi i bebe upitnog spola;  ptice i divlje zvijeri;  likovi iz bajki, iz crtanih i akcijskih filmova;  roboti, televizori, i ostali kućanski aparati; semafori i grmovi; klauni, superjunaci, vile i princeze... Mogli  bi još dugo nabrajati. Jedno je sigurno, sva djeca  su se potrudila maskirati (hvala mamama, bakama, sestrama, braći, i pokojem tati) i svi su donijeli dobro raspoloženje koje se širilo školskom dvoranom više od 2 sata.

Moramo svi znati da je taj događaj odgojno-obrazovnog karaktera, pa je stoga naš maskenbal započeo malom priredbom: prvi razredi su bili u svatovima, čajo je nabraj'o, mlada se udavala tek treći put, a mladoženja nije mogao ni glasa pustiti, svirači su po običaju dobro odradili svoje, vesela povorka u svakom pogledu.  Pjevala se čara- bara, čiri- biri pjesmica, glumilo se, recitiralo se, pokazivale su se izrađene maske, i plesalo se, najvažnije, najduže i najviše se plesalo, baš kako treba.

Najteže je bilo žiriju odlučiti izabrati najbolju masku, odnosno kostim, kad su svi bili jako dobri. Odlučili su sa za 10 učenika koji su se predstavili u pravom svijetlu nosećeg kostima iliti maske. Nagrađeni pljeskom ostalih svojih prijatelja- maskiranih učenika, učitelja i nekolicine roditelja, odlučeni su najbolji: tri mala crnca iz plemena Mukambtu iz srca Afrike imenima Tikitaki, Ukipuki, Tokomuku podijelila su prvo i jedino mjesto. (Izvjestiteljka s ovog događaja je toliko uzbuđena zbog pobjede ovih malih crnih prijatelja, pa moli čitatelje da joj oproste na grješkama koje su se potkrale u pisanju dotičnih imena.)

Na kraju još zahvaljujemo voditeljima programa pravom hipiju i prekrasnoj princezi, te vrlo scenski nadarenoj učiteljici Ivani. Svega ne bi bilo bez tehničkog tima u liku učitelja Damira, a svoj skroman obol dale su i ostale učiteljice. Izmorene maškare osladile su se domaćim krofnama (krafnama, pokladnicama,fritulama... ma ove naše su bile baš krofne) i pošle svojim kućama već razmišljajući u što bi se mogle prerušiti sljedeće godine.

Mirta Borovčić Kurir, dipl. uč.