Bilo je nekoć

Bilo je nešto lijepo pa prošlo

Il tek je sanja to bila

Ljepše od zvijezda, ljepše od ruža

I smiješka planinskih vila.

Bile su noći mjesečne, lijepe

I pune radosti vrele.

Bile su bašće mirisa pune,

I ruže cvale su bijele.

Bilo je smijeha, pogleda dugih

Što sve no izreći znaju,

Bilo je sreće, uzdaha sjetnih,

I himna čarobnom maju.

Bila je duša prepuna sunaca

I plamne čežnje, što sine

Katkad ko nebom krijesnica sjajna

Pa onda umre i zgine.

Bilo je nekoć. Mrak je sad svuda

I bol što pali i peče.

Bilo je sanja, bila je priča

U jedno najljepše veče.

Antun Branko Šimić