Plitvice su mi se jako svidjele.

Htjela bih ići opet.

Kretalo se ispred škole u 8 sati.

Išli smo mi osmaši i sedmaši.

Zadnji dio autobusa bio je, naravno, naš .

Počeli smo pjevati.

Bus se orio, mi smo bili sretni, nitko nas nije dirao i bilo je baš super.

Bili smo složni.

Na autoput smo se popeli u Lučkom, a sišli u Karlovcu.

Karlovac je grad popularan po tome što se nalazi na 4 rijeke - Kupi, Korani, Dobri i Mrežnici.

Karlovac je ime dobio po Karlu.

Sve je podsjećalo na rat jer je ostalo puno posljedica.

Poslije, nakon što smo prošli Karlovac, stali smo u Slunju na Rastokama.

Naša voditeljica Petra rekla nam je imena slapova - Hrvoje, Buk i još jedan, ali njega se ne mogu sjetiti.

Slap Hrvoje dobio je ime po dečku koji se želio ubiti zbog jedne cure, ali je shvatio da je preplitko.

Također smo čuli priču o jednoj bakici koja još uvijek tamo živi ( i to vjerojatno posljednja ) i ima svoju kuću.

Ona jedina ima i mlin koji je još uvijek u funkciji, ali mi ga nismo vidjeli.

Malo smo se slikali i zatim krenuli dalje po staroj cesti.

Na Plitvicama smo vidjeli prelijepa jezera.

Bila su velika, lijepa i onako modrozelena.

Baš kao u nekoj bajci.

Bilo je savršeno.

Vozili smo se u brodu, šetali po mostićima...

Najveće jezero Kozjak dobilo je ime po staroj legendi kako su vukovi naganjali koze koje su počele bježati po zaleđenom jezeru ( pa ipak je bilo - 20° C ) i propale kroz led te se većina stada utopila.

                 ...

Imali smo fini ručak i malo slobodnog vremena u kampu kraj restorana, bilo je super.

A zatim smo morali krenuti natrag za Zagreb.

P.S. - Veliki prskavac ( slap ) također mi se jako sviđao.

                                                                                Jelena Paladinić, 8. razred