Uoči uskrsa svako selo u Potkalničkom kraju priprema veliki krijes, popularnu Vuzmicu. Pripreme krijesa počinju do nekoliko tjedana ranije. Prvo se ide u šumu po drva za gradnju Vuzmice. Biraju se kvalitetna kalorična drva čije sagorjevanje daje veliki sjajni oganj. 

Kako bi Vuzmica bila što viša potrebno je pronaći četiri dugačka kolca. Kolci se vertikalno zakopaju u zemlju, te se oko njih slažu suha drva. To je posao za iskusne graditelje jer vuzmica mora gorjeti što jače i što dulje. Sela se međusobno natječu čija će biti veća, pa Vuzmice dosežu i do 25 metara visine. Vuzmica se pali na sam Uskrs sa prvim mrakom. Uz Vuzmicu se okuplja čitavo selo. Uz sjaj velike vatre koja simbolizira Isusovo uskrsnuće, te uz pjesmu vino i domaću hranu selo se veseli duboko u noć.

U ciklusu godišnjih običaja, naročito u proljetnom i ljetnom razdoblju, istaknuto mjesto zauzima običaj paljenja vatri kao svojevrsni izraz "pučke pobožnosti", a datumski (u pravilu) vezan uz kršćanski liturgijski kalendar. Kao tradicija baštinjena iz različitih kulturnih miljea i obrazaca, različitih ishodišta i vremena postanka običaj je i danas prisutan u nekim varijantama obredne prakse.
Godišnje vatre (pokladne, jurjevske, uskršnje, ivanjske etc.) ognj, kresovi, simbolikom i impresivnošću izraza kao kontrapunkta bogatog kulturnog mozaika "vječna" su vatra i izvor u istraživačkom radu.
Poznate, ali još uvijek nedovoljno istražene u teorijskom i metodološkom smislu takve su vatre vuzmenke, vazmenke, vuzmice... i o njima je ovdje riječ.

http://hrcak.srce.hr/file/58192