autor: Željka Vuković /VLM zeljka.vukovic@vecernji.net

27.01.20111

Učenici OŠ Stjepana Bencekovića iz Horvata - geografska grupa (Foto: 'Davor Visnjic/PIXSELL')

Kad se male ruke slože, sve se može, kaže pjesma. A da ti poznati stihovi nisu tek fraza, dokazali su učenici OŠ Stjepana Bencekovića iz Horvata, točnije 27 članova geografske grupe koji su u samo dva dana obišli sva kućanstva u svome mjestu i napravili popis lokalnog stanovništva.

Učenički entuzijazam– Učenici su s oduševljenjem prihvatili moj prijedlog, prionuli na posao s velikim entuzijazmom i nitko nije zabušavao. Iskreno, očekivao sam više problema s djecom, ali ispalo je da su neki ljudi zapravo bili problem. Ovo je malo mjesto, ima 1405 stanovnika, pa je takav projekt tu puno lakše realizirati negoli u većem naselju, u kojem odziv kućanstava nije stopostotan kao ovdje – kaže profesor geografije Ivan Zelenić.Ulogu glavne koordinatorice cijelog projekta spremno je preuzela 13-godišnjakinja Marta Klemenčić.– U petak smo se svi našli u školi, podijelili papire i ekipa je krenula na teren. One koje nisu zatekli kod kuće učenici su posjetili u subotu. Tko god je imao neke nejasnoće ili kakav problem samo bi mene nazvao i sve bismo brzo riješili. Uvijek sam htjela raditi nešto u čemu bih bila glavna i u čemu bi me svi slušali, pa mi se, napokon, pružila ta prilika – priča nam, smijući se, simpatična Marta koja bi jednoga dana, kaže, željela biti profesorica hrvatskog jezika.

Obilazak terena– Đaci su si donijeli glazbu u školu, prenosili informacije ako bi negdje zapelo, zapisivali bi sve na ploču, onda bi se to javljalo ekipi na terenu. Marta bi meni rekla gdje, recimo, nedostaju obrasci, pa bih ih ja odnio ili bih, pak, nekoga autom prevezao do nekog drugog zaselka – kaže nam profesor.I dok su mali popisivači popisivanje obavili u dva dana, za obradu podataka ipak im je trebalo malo više vremena.Popis lokalnog stanovništva donosi zanimljive podatke. Tako nam, primjerice, otkriva da se 40,7% stanovništva Horvata koristi internetom, što je iznad hrvatskog prosjeka koji iznosi 38%! A to je, za ruralnu sredinu, iznimno visok postotak.

– Ova sredina brzo se razvija. Kad sam počela raditi kao profesorica, nismo imali ni telefon, već samo jednu radiostanicu. A sad nema kuće koja nema internet – zaključuje ravnateljica Biljana Kulundžić.Strah od popisivača– Naš popis sadrži samo neke osnovne pokazatelje, poput strukture stanovništva po dobi, spolu, mjestu rada... Iz njega možete iščitati kako se smanjuje broj mladog stanovništva, a povećava broj starijeg. Tako je i u cijeloj Hrvatskoj. Također, zaseoci uz glavnu cestu i prugu imaju puno više mladog stanovništva. Kako bi jedan moj kolega rekao: mladi ne žele živjeti u šumi – objašnjava nam profesor Zelenić i nastavlja:

– Nisam mogao djecu opteretiti, primjerice, pitanjima o vjeroispovijesti ili pak nacionalnosti... Znači, tražili smo samo ono osnovno, uostalom, kako ni ljudima ne bismo oduzeli puno vremena. Neki stanovnici i nisu bili oduševljeni, trebalo ih je nagovarati. Znate, kad ljudima dođete s nekim papirima i pokucate im na vrata, odmah se javlja strah... Kombinirali smo stoga da djeca popisuju stanovništvo u svojim zaseocima, gdje ih ljudi poznaju. No, svejedno je bilo nekoliko kuća na čija je vrata trebalo i po nekoliko puta pokucati – priča profesor.

Broj učenika u porastu– Jednu su učenicu natjeravali psi, znam da se pričalo da je netko bježao iz dvorišta i da je bilo smijeha! – dodaje ravnateljica Kulundžić.Popis stanovništva koji su napravili učenici nije jedini takav projekt u OŠ S. Bencekovića.– Često provodimo slične akcije, ali ne na ovaj način da kucamo na vrata. Zanima nas, recimo, koliko će se djece upisati sljedeće godine u prvi razred. Stoga zamolimo učenike da nam popišu sve novorođene. Mala smo sredina, pa svatko zna koliko je novorođene djece u njegovu susjedstvu. Tako možemo unaprijed doznati jesmo li u opasnosti ili ne, odnosno jesmo li ispunili kvotu ili će nas pripojiti nekoj većoj školi. Jer, mi smo mala škola do 150 učenika i svake godine strahujemo. Ipak, izgleda da ćemo imati sve manje razloga za brigu jer već sada imamo 132 učenika, a krenuli smo sa 125 ove godine. Svako malo pristižu nam novi učenici tako da ćemo, nadamo se, vrlo brzo dostići tu brojku od 150 učenika – zadovoljno zaključuje ravnateljica.