Ulazak u veliku, žutu zgradu nadomak Kalelarge već je djelovao obećavajuće. Petnaestak učenika, predvođeni profesoricom Batinom spremno su se uputili na treći kat, zadnja vrata s desne strane i pokucali na vrata „šefu“ Općinskog suda, Željku Rogiću. Ured približne veličine jedne manje učionice, mnoštvo papira po stolovima, zvuk prstiju na tipkovnici, djevojke koje užurbano raznose dokumente, upisuju i javljaju se na svaki zvuk telefona najbolji su pokazatelj radne atmosfere koja vlada na sudu. Ugodno dočekani i pozdravljeni od strane svih zaposlenika, a posebno glavnog suca, učenici su imali priliku čuti nekoliko slučajeva koje je pritom sudac sa svojim suradnicima rješavao. Na opće oduševljenje, u samo sat vremena riješeno je čak nekoliko slučajeva, stoga ni ne čudi da je Općinski sud u Zadru treću godinu za redom najuspješniji sud u Hrvatskoj.                                                                    

Cilj dolaska mlade ekipe Budinića bio je simulirano suđenje. Učenici su naime, željeli konkretnim radom sa sucem Rogićem riješiti „sudski“ slučaj koji su sami osmislili, za koji su podijelili uloge i spremno naučili tekst. Riječ je o poznatoj dječjoj bajci o Ivici i Marici, dvoje djece koje su otac i maćeha ostavili u šumi kako ne bi umrli od gladi. U šumi ih nalazi zla vještica koja ih odvodi svojoj kući, hrani ih brojnim delicijama i slasticama kako bi se udebljali i kako bi ih ona sama mogla pojesti. Marica međutim, ubija vješticu kako bi spasila brata i sebe, a u bijegu ukradu iz vještičine kuće staričine dragulje. Taj posljednji detalj iz priče poslužio je učenicima za pravu sudsku bitku u kojoj je sudac bio upravo sudac Rogić. Zamislivši da su okolnosti priče stvarne, učenici su postali sudsko vijeće koje se sastoji od tužitelja, branitelja, okrivljenika, svjedoka obrane i svih ostalih sudskih službenika. Simulacija suđenja bila je tako vjerno prikazana da je sudac Rogić dopustio i razmještaj sjedalica i od ureda napravio pravu malu sudnicu tako da su se svi učenici mogli uživjeti u uloge. Suđenje je bilo pravo – red optužbi, red obrana, red dokaza i ispitivanje svih svjedoka. Saslušavši sve, sudac je promislio o svojoj odluci i upoznao prisutne o okolnosti u kojima se ubojstvo i krađa dogodile, a također podsjetio sve okupljene na razne kategorije po kojima se ubojstvo prema Hrvatskom kaznenom zakonu može kategorizirati. Po zakonu koji je relevantan u ovom slučaju sudac je na temelju dokaza kaznio optuženu Maricu sa zatvorskom kaznom u roku trajanja od godinu dana i šest mjeseci. Slučaj je proglašen završenim.             

Sudjelovanje u suđenju sa stvarnim sucem, sa sudskim slučajem čiji su dio i uvjetima u kojima se nalaze oduševili su sve prisutne učenike Građanskog odgoja. Brojna teorija o kojoj su čitali u knjigama provedena je u praski, a rad sa stvarnim predsjednikom najboljeg suda u Hrvatskoj zasigurno je u brojnim učenicima pobudio želju da i oni sami u budućnosti budu dio suda. Ako ne ništa, barem se mogu pohvaliti da su Maricu iz mnogima omiljene priče iz djetinjstva osudili na zatvor. Izgleda da će se nakon ovoga posjeta bajke pažljivije čitati!

Mateja Jurjević