Svečanost 33. Lovrakovih dana kulture ove se godine planirala organizirati u tjednu od 5. do 9. listopada kada je, osim dodjele nagrada najboljim učenicima, trebao biti predstavljen i zbornik Darovi djetinjstva  koji sadrži najuspješnije učeničke ostvaraje pristigle na natječaj. Zbog aktualne epidemiološke situacije manifestacija nije održana, a zahvalnice i nagrade su poštom stigle na adresu naše škole.

Još jednom iskrene čestitke, ne samo Davidu, već svim sudionicima natječaja.

Za sve stiholjupce, evo i pjesme za koju je  David nagrađen.

Pričala mi moja baba

Didovi i babe, svima su dragi.

Moja je baba uvik na raspolaganju meni,

uvik mi nešto lipo skuva, spremi…

Često mi priča priče o didu.

Hvala joj na tome

jer o didu se bome

svašta ispričati more.

Kakav je bia, što je raditi volia,

što bi za me reka…

Pričaj mi babo, pričaj,

stalno je molim

jer priče o didu slušati volin.

Moj je dida dobar čovik bia.

Kaže mi baba da je brkove ima,

ka Josip ban, ponosia se njima.

Volia je ići u vinograd, masline saditi,

uvik je bia od volje nešto po kući raditi.

Ima je dva kozlića, njih je stalno šeta,

nije volia kišu pa je bila šteta

kad ih zbog kiše ne bi prošeta.

A kad bi uvečer doma doša

volia je isti pršuta, piti bevande

i uz topli kamin igrati karte,

da mu večernje sate skrate.

A kad bi se karte stalo igrat,

znalo se u kući i zapivat.

Da san sada s njin,

bia bi ponosan na me,

na moje uspjehe i postignuća.

Da san sada s njin

bia bi u polju cili dan,

šeta kozliće, sadia krumpire…

Uopće ne bi ulazia u stan.

Pita bi ga tisuću pitanja

i tia bi da mi priča…

A danas fala babi

što uspomenu na dida čuva.

Sve te priče slušam razdragano,

a što bi tek bilo da sam dida upoznao.