Kako bi nas više upoznali s tim načinom  pripovijedanja pri dolasku u kazalište dočekale su nas pripovjedačice. Učenici su, kraj nekoliko punktova do ulaska u dvoranu, saznali da je Kamishibai oblik pripovijedanja koji kombinira uporabu slike i pripovijedanje pripovjedača, da se Kamishibai pripovijedanje javlja u Japanu početkom dvadesetih godina dvadesetog stoljeća, da nam je za kamishibai izvedbu potrebno je imati:

 • butai (butaj)– drveni okvir u kojem se nalaze slike

• Hyoshigi (hiošigi) – drveni štapići koji se koriste na početku izvedbe – pozivanje djece na priču • pripovjedača

• priču – prilagođena uzrastu kojemu se pripovijeda

• ilustracije koje prate priču

Cijela čarolija kamishibai pripovijedanja započela je otvaranjem vrata drvene kutije. Upravo to otvaranje vrata butaja podsjeća na dizanje zatora u kazalištu i odlazak u svijet koju priča pruža.

Reviju kamishibai priča pripovijedale su nam pripovjedačice Sanja Grgina, Željana Buljat, Mišela Nižić i Lena Bobanović. Bez daha su se slušale priče: Kako se ljubav čuva, zen priča, Bijeli vuk, Nada Iveljić, Mišje vjenčanje, japanska narodna priča i Tanabata, japanska narodna priča.

Svjetski dan Kamishibai pripovijedanja održava se svake godine 7. prosinca (dan napada Japana na Pearl Harbour). Upravo datum obilježavanja ima svoju poruku: Priča među ljude treba nositi mir i zajedništvo. 

Jadranka Dunatov, učiteljica, savjetnica