2011-03-16 15:16:33 Naši učenici u Austriji Zadarska Osnovna škola Šime Budinića već tri godine održava suradnju s austrijskom osnovnom školom u malenom mjestu Felixdorfu, 40-ak kilometara udaljenom od Beča. I ove godine profesor tjelesne i zdravstvene kulture Boris Banić te profesorica vjeronauka Marina Fabijanić odlučili su povesti novu generaciju sedmaša i šestaša na šestodnevni boravak i skijanje u Felixdorfu. Više o tome u našoj fotogaleriji. Prijavljeno je petnaestero djece. Krenuli smo u ponoć, 7. ožujka. Vožnja je bila duga i svi smo bili umorni. U Felixdorf smo stigli oko jedanaest sati ujutro. Ispred škole toplo su nas dočekali gradonačelnik, ravnateljica škole, profesor i instruktor skijanja Reinhard Strobl, te učenici u čijim smo kućama bili smješteni. Zajedno smo se uputili u njihovu školu gdje nam je gradonačelnik uputio dobrodošlicu. Nakon obilaska škole, svi su se uputili prema svojim kućama. U utorak ujutro u osam sati uputili smo se na skijanje. Većina je Zadrana krenula u početničku grupu, dok su Austrijanci već bili u naprednoj grupi. Svi smo se odlično zabavljali. Ručak smo imali u obližnjem restoranu. Naš instruktor Reinhard bio je iznenađen kako smo brzo naučili skijati. U 15.00 sati uputili smo se prema domovima. Svi smo bili iscrpljeni i svaki nas je mišić bolio. Ostatak dana proveli smo u druženju s obitelji domaćina. Sljedeća smo dva dana skijali na naprednoj stazi. Zadranima nije bilo baš svejedno skijati na toj stazi jer nije bila ograđena i bila je dosta strma. Ali mi smo to savladali, pa samo htjeli na još strmije staze. No profesori se nisu htjeli upuštati u takav rizik. U četvrtak nam je bio posljednji dan skijanja. Bili smo malo tužni, ali i sretni jer smo se htjeli odmoriti za sljedeći dan koji smo proveli u Beču. Sastali smo se u sedam sati ujutro. Svi smo bili uzbuđeni jer ćemo vidjeti Beč. Nakon sat i pol vremena vožnje došli smo u glavni grad. Bili smo oduševljeni ljepotom tog grada i svega što se u njemu nalazilo. Nakon obilaska grada i katedrale sv. Stjepana, uputili smo se prema shopping centru udaljenom pola sata od Beča. Tamo su nam profesori dali sat i pol slobodnog vremena. U subotu ujutro svi smo bili tužni i nitko nije htio otići. Svi smo se grlili, ljubili i molili profesore da nam daju još samo 5 minuta da se oprostimo. Svi su plakali i koga god sam pogledala imao je uplakano lice. I tako smo, jedan po jedan, nevoljko ulazili u autobus sa suznim očima. Mahali smo im kroz prozor autobusa sve dok nam nisu nestali iz vida. Sada svaki dan nagovaramo profesore da Austrijanci dođu ove, pa možda i sljedeće godine, jer, iako je prošlo tek sedam dana, već nam nedostaju! Napisala: Klara Gauta 7.b |
Osnovna škola Šime Budinića Zadar |