2009-02-26 00:00:00
Školski maskenbal 2009. godineOdržan je školski maskenbal 2009. godine. Tamo su bili roditelji, nastavnici, djeca iz vrtića te učenici naše škole.Organizirali su ga naši osmaši koji su i doveli bend " Bolero".
Ovo su nagrađeni literarni radovi:
Maskenbal
Maskenbal, nekad nisam znao što to je. Maske po ulici, a ne znam tko je tko. Prvo se čudim na prozoru pa izađem na terasu. Pa se čudim ponovo kako je sve to neobično i čudno u moju ulicu došlo. Dok sam bio mali, bojao sam se, ali sad, kad su mi otkrili tajnu, više nije fora. Kao kad vam netko kaže kako se radi čarobnjački trik. Danas više ništa nije isto. Lako je prepoznati svakoga jer znam da se iza maske krije prijatelj. Više bih volio da je sve kao što je bilo u vrijeme moje bake. Pričala mi je baka kako tada nisu nosili kupljene skupe plastične maske i nisu se nazivali maškare, nego bušari. To su bili veliki ljudi koji su nosili glave i kože životinja. Onda su se djeca istinski bojala. Neka bi djeca išla ''po kućama'' i molila djedove i bake: ''Dida, daj novčić za bombončić'' ili Bako, daj jajce za rezance'' i tako skupila nešto novaca i jaja. Prošle sam godine i ja to napravio s prijateljima. Bilo je zabavno. U ulici je još starih ljudi koji su se sjetili tih običaja i bilo im je drago da su ih doživjeli ponovo. Danas više nitko ne traži ''novčić za bombončić'' niti ''jajce za rezance'' , samo dođemo u svojim kupljenim kostimima, plešemo i odemo kući. Čak mislim i da su one stare bušarske maske bile bolje od ovih plastikarija, kako ih zove moja baka. Volim slušati bakine priče o bušarima, kako je bježala i kako su i moj tata i stric bježali pred bušarima. Bušari bi katkad došli u njezinu kuću, popili rakijicu i pojeli kolačić.
Više nije tako. Volio bih da se stari običaji, kao što su bili bušari, vrate u svakodnevni život. Tako bi se stara sjećanja djedova i baka vratila i izmamila osmijeh na njihovim starim i naboranim obrazima. Mislim da trebamo održavati takve običaje i ne smijemo dopustiti izumiranje tradicije. Posebno ne tako lijepe koja nas podsjeća na ljepotu starih običaja, starih predmeta i na mudrost starijih. Oni su ti koji su provodili tradiciju, a naša je dužnost da ju sačuvamo.
Danijel Dragičević, 6.a
POKLADE
Poklade su, poklade su i ludi su dani,
Ove godine neće biti kao lani.
Kao šokica u nošnji na binu izašla sam ja,
Lakog koraka i sva ponosna.
Ali za utorak pripremam iznenađenje novo,
Da li ću biti crvenkapica, štreberica ili možda pankerica –
E, to ćete morati otkriti kad pogledate sva ta razdragana lica
Marijela Karajko, 5.a
POKLADE
Danas je moja ulica
puna una poznatih lica.
Svi traže slatkiša,
Jaja i malo sitniša.
Sanader i Bush
Ruku pod ruku,
vode kapetana Kuku
čak su i izvanzemaljci došli
i kraj moje kuće prošli.
I sjetih se tada
POKLADE su sada
Poklade su diljem svijeta,
Svakom pravo lice smeta.
A što ću biti ja
''Štreber'' nek' se zna,
A i cijeli moj razred 5.a
Ivan Drljo, 5.a
|