Udruga postoji od 2003. godine, a cilj joj je rehabilitacija raznih vrsta ovisnika - o alkoholu, drogi i drugim opijatima te o kocki. Naši su učenici imali priliku pobliže upoznati se s načinom života u zajednici, ali i poslušati predavanja liječenih ovisnika, Gorana i Milana, koji sada u zajednici rade kao operateri, odnosno služe kao potpora novim članovima i kao pomoć u provedbi rehabilitacijskog programa pod vodstvom psihologinje, socijalne radnice i predsjednika udruge.

Pri dolasku u Vrbicu članovi rehabilitacijskog tima srdačno su nas dočekali i dopustili nam ulazak u svoje prostorije. Nakon kraćega uvoda, učenici su razgledavali ugodan ambijent kuće u kojoj je većina namještaja i predmeta rađena ručno od strane korisnika, a imali su priliku i pogledati okoliš u dvorištu i OPG, na kojem se mogu vidjeti životinje koje korisnici sami uzgajaju za hranu i na taj je način zajednica samodostatna. Operateri su nam ispričali kako je svaki član zadužen za određene poslove te kako ih se u sklopu programa uči odgovornosti i samostalnosti. Također, u zajednici vlada strogo uređen raspored dana, koji, osim količine slobodnog vremena, propisuje vrijeme dnevnih obroka, grupnih sastanaka, terapije i razgovora sa psihologom te vrijeme za rad.  

 Potresna su pak bila svjedočanstva o svim štetnim posljedicama droge i drugih ovisnosti, koje su nam iskreno i iz vlastitog iskustva ispričali operateri. Naglasili su kako nipošto ne treba uljepšavati istinu i vjerovati da ako probamo drogu nikada nećemo postati ovisni te kako se uvijek možemo izliječiti. Naprotiv, istaknuli su da droga uništava živote i obitelji i da je svaki dan zapravo borba protiv opasnog neprijatelja. Osim toga, upozorili su na osjetljive godine u kojima se nalaze naši učenici te su ih ohrabrili da odlučno kažu ne ako im se ikada ponude neke od opasnih supstanci. Skupa smo došli do zaključka kako je droga samo posljedica unutarnjeg nezadovoljstva i nesreće pojedinca te kako rješenje svojih problema treba nalaziti na druge načine, nikako ne drogom, alkoholom i slično.                                    

  Na kraju su naši učenici imali priliku korisnicima postaviti pitanja koja su većinom bila vezana za detalje oko funkcioniranja zajednice te osobne priče bivših ovisnika čija su svjedočenja čuli. Na kraju smo uz kavu, sokove i grickalice imali priliku još malo porazgovarati i družiti se, a poslije smo se zaputili kućama, ostavivši korisnike da se pripreme za ručak i ostatak svog dana.