Najprije moramo reći da smo uživali od prvog trenutka kad smo ušli u autobus. Vozač Zlatko bio je ugodan, poželio nam dobrodošlicu. U Đakovu smo pokupili našega vodiča, stričeka Aleksa koji nam je čitavim putem pričao legende.
I. DAN
Prvo smo otišli u Varaždin, na groblje koje je Herman Haller pretvorio u park prirode. Varaždinsko groblje je jedno od najljepših groblja u Europi sa preko 7.000 čempresa, javora, jasena, crvene bukve, šimšira, magnolija i breza...
Prošetali smo tim divnim baroknim gradom, susreli mnoge anđele koji se skrivaju između zgrada i, legenda kaže, ako budeš dovoljno tiho, čut ćeš ih kako ti govore.
Moramo reći da smo čuli samo: "Odi na sladoled, nećeš požaliti!"
I stvarno! Sladoled je bio jako ukusan!!!

Natrag u autobus! Vozač nas je odvezao do dvorca Trakošćan, a striček Aleks sipao je legende. 

Ondje smo sreli nekoliko autobusa i djece kako se igraju u prirodi.
Šteta što vam ne možemo dočarati ljepotu dvorca, ali možemo vam reći kako smo uživali u obilasku predivnih salona, viteške dvorane, spavaonice... da vam ne pričamo, na ovoj stranici imate mogućnos virtualne šetnje kroz dvorac: http://www.trakoscan.hr/360/virtual-tour1/

Mi smo se uputili dalje - do Muzeja krapinskih neandertalaca u Krapini. Ne moramo vam ni reći kako uživamo u vožnji jednim od najčarobnijih krajolika Lijepe Naše. Uz sve što Muzej nudi, nama se najviše svidio prikaz života neandertalaca čije je kipove izradila pariška kiparica Elisabeth Daynes. Kažu da je koristila pravu ljudsku kosu i dlake kako bi "oživjela" kipove. Ostali smo zapanjeni!

Iako je sve bilo privlačno, jedva smo čekali doći do hotela Terme Jezerčica.
Smjestili smo se po sobama, večerali i otišli u disco! Pravi pravcati disco! Sa kuglom i dimom i glasnom glazbom!
Izdržali smo cijeli sat! 

II. DAN

Tko je mogao spavati kad smo znali da nas nakon doručka čeka kupanje u više bazena s termalnom vodom. Oko nas šarenilo, tobogani, divota!

U pola 12 ispraznili smo sobe, ručali i krenuli na put.
Došli smo do Gupčeve lipe, mjesta dogovora seljačke bune. Fotografirali smo se i krenuli dalje do Muzeja seljačke bune u dvorcu Oršić. Ondje smo bili s vitezom koji izrađuje srednjovjekovno oružje i pancirke.

Nakon toga otišli smo u Mariju Bistricu gdje smo se molitvom i pjesmom zahvalili Gospi na svemu doživljenome i na našim dobrim suradnicima. 
Uz Gospinu pomoć krenuli smo našim domovima.
Putem smo pjevali, atomosfera je bila divna! Kad smo se zasitili Joleta i Lidije Bačić, počeli smo, kao pravi Slavonci, pjevati bećarce.
U šali i dobroj atmosferi, izrodili su se i neki naši bećarci:

1. Naš je Zlatko nama vozač pravi,

jer on svaku vijugu ispravi.

2. Striček Aleks dobar si nam bio,

puno si nam legendi smislio.

3. I naše mame bile su nam prave

iako se nisu sa nama kupale.

4. Naše mame, novac ste nam dale,

da bi nas na ovaj put poslale.

5. Ekskurzija ova naša prava,

nema dana nikad bez belaja.
Jedan, dva, OP SA SA! 

Roditelji su bili oduševljeni kad smo im bećarce otpjevali po dolasku.