Konačno je došao i taj dan - posjet našem Vukovaru. Krenuli smo 19.9.2016. u 8 sati ujutro. Nakon sat vremena vožnje stigli smo u vukovarsku vojarnu. Bilo je naporno, no isplatilo se. Najprije smo slušali predavanja o Domovinskom ratu i o bitci za Vukovar. Bilo je teško usredotočiti se pored toliko ljudi te pored toliko naših vršnjaka, ali zanimljive priče privukle sun am pozornost. Predavanja su završila i nakon toga, u podne, otišli smo na ručak.

Poslije ručka zaputili smo se u Gradski muzej, koji je smješten u dvorcu Eltz. Najzanimljivija prostorija u muzeju bila mi je ona u kojoj se nalazio veliki, lijepi klavir. Napustivši dvorac, otišli smo u hostel Dubrovnik, došetali do prvog kata, ostavili stvari, odmorili se i krenuli do Muzeja vučedolske kulture. Tamo je bilo svega - posuđa, ljudskih kostiju, lubanja i odjeće. Nakon Muzeja vučedolske kulture krenuli smo busom do hostela, gdje smo se odmorili, sredili i krenuli u obilazak grada te na večeru i u disko. Iz diska smo se vratili u 22 sata i još smo do pomoći imali vremena pričati s prijateljima, ali tiho. Kada je kucnulo 12 sati, svi smo morali u krevete. Ujutro je svanulo vukovarsko tmurno jutro. Padala je kiša. Nismo imali snage ni za što, no ustali smo i započeo je novi dan.

Uzeli smo svoje stvari i napustili hostel. Predali smo ključevi i vrlo umorni otišli smo na doručak. Ubrzo smo opet krenuli u obilazak memorijalnih lokaliteta. Posjetili smo Spomen-dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti - slušali smo kratko predavanje, a zatim pažljivo razgledali prostoriju. Zgrada Spomen-doma napravljena je u obliku stisnute šake koja simbolizira snagu svih onih koji su branili Vukovar. Ispred nje stoji tenk, a nekoliko metara dalje spomenik posvećen vukovarskom heroju Blagi Zadri.

Nakon posjeta Spomen-domu zaputili smo se u vukovarsku bolnicu. Pogledali smo kratak film, a zatim razgledavali podrumski dio. Na zidu su bile pločice, a na njima kronološkim redom popisani datumi i ono što se događalo svakog pojednog dana. Pored je bilo još pločica na kojima su pisala imena umrlih, onih koji su odvezeni na Ovčaru te imena osoba koje ni dan danas nisu pronađene. Krenuli smo u razgledavanje soba. Bilo je jako jezivo - skoro isto kao kada se zapravo događalo, samo što su umjesto ljudskih tijela u prostorijama bile lutke. U inkubatoru je ležala beba koja se rodila prije termina. U drugoj prostoriji bili su kreveti na tri kata na kojima su ležale ranjene lutke.

Nakon bolnice krenuli smo na Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata - mnogo križeva, mnogo poginulih branitelja, mjesto posljednjeg počinka, kao i Ovčara - mjesto najvećeg zločina u Domovinskom ratu.

Posjetili smo i vojarnu, razgledali smo tenkove, popeli se na neke od njih, saznali kako se zovu pojedine mine i vidjeli kako izgleda umanjeno bojno polje. Razgledali smo i logor, a jedan je učenik demonstrirao u kojem su položaju čučali i trpjeli zarobljeni ljudi. Bilo je strašno uopće sve to i zamisliti, a kako je tek bilo onima koji su to trpjeli? Zatim smo otišli u prostoriju gdje je bilo izloženo oružje. Vidjeli smo ''osu'' kojom su se uništavali tenkovi.

 Na ručku smo se oprostili sa svojim vršnjacima. Naš posjet Vukovaru završio je predavanjem pod nazivom Škola mira i sudjelovanjem u kvizu u kojem nam je za malo promaklo prvo mjesto.

U 16 h krenuli smo kući. Terenska nastava je odličan  način učenja. Vrlo sam jasno shvatila kakv se zločin zbio u Vukovaru. Na kraju  samo mogu reći - zapamtimo našeg heroja, naš Vukovar!

Fotografije