Laganim korakom krenuli smo markiranim stazama do PD „Filićev dom“. Stigli smo oko deset sati. Umorni od pješačenja i proljetnoga sunca,  malo smo se odmorili igrajući društvene igre. Znajući koji nam je cilj, popeli smo se na najviši vrh Ravne gore. On se nalazi na 686 metara i na njemu je podignut vidikovac s kojega se pruža prekrasan pogled na Trakošćan i okolna mjesta.

Spuštajući se, susretali smo se s kojekakvim životinjama i imali prilike ponoviti vrste proljetnica. Posebno nas je oduševio maleni leptir žuto-bijele boje kojemu smo nadjenuli ime Zorica jer dolazi iz iste vrste. Vidjeli smo i šest guštera koji su upijali proljetne zrake sunca, a u lokvama na stotine punoglavaca. Osim nizbrdica kojima smo se radovali, pratile su nas i uzbrdice zbog kojih smo se strašno umarali. Nema veze, sve su to čari Hrvatskoga zagorja.

Staza nas je dovela do Trakošćana. Došli smo do jezera i tu se okrijepili. Uživali smo u njegovoj ljepoti šećući okolnim puteljcima. Obris dvorca mogao se jasno razabrati na vodi, a lagani povjetarac učinio je da treperi.

Planinarska pustolovina završila je u 16 sati kada nas je na parkiralištu ispred dvorca pokupio autobus i vratio kućama.

Anja Vincek, 5. b