Putovali smo skoro dva sata do Grgosove špilje , ali  kao da je trajalo samo par minuta. Ušavši u špilju, ostali smo „bez daha“ zbog njezinih ljepota. Zadivili su nas različiti oblici stalaktita i stalagmita (špiljski ukrasi koji vise sa stropa ili rastu s poda).  Jedan je nalikovao na Kosi toranj u Pizzi. Nakon  obilaska špilje zaputili smo se u osvajanje vrha Plešivice. Autobusom smo stigli do planinarskog doma, a odande pješice krenuli kroz šumu u kojoj je vldala zimska idila. Svako drvo, pa i najmanja grančica, bilo je obučeno u bijelo ruho – inje. Osjećali smo se kao da smo dio neke bajke. Osvojiti ovaj vrh bio je za nas  „mačji kašalj“ u odnosu na dosad osvojene. Poslije nas je čekao Samobor. Najprije smo prošetali centrom grada i ponovili orijentiranje u prostoru, a zatim odjurili  na samoborske kremšnite. Nekima su se jako dopale dok je većina ostala razočarana.

I nakon ovog izleta kućama smo krenuli puni dojmova, sjećanja i dogodovština, te bogatiji za još jedno planinarsko iskustvo. Savladali smo još jedan od vrhova u nizu, a sada očekujemo nešto teže.

                                                                            Adela Varović, 7.b