Najprije smo razgledali Ogulin. Pažnju nam je zaokupio Đulin ponor - fascinantan ulazak ponornice Dobre pod zemlju. To je možda baš ono mjesto koje je Regoč probušio u zemlji da propusti vodu Zlovodu kako priča Ivana Brlić Mažuranić. 

Ivanina kuća bajki bila je posebno zanimljivo i čudesno mjesto koje smo sljedeće razgledali. Tamo nam je Bjesomar dao čarobne moći pa smo se lakše popeli na Klek gdje nas vjetar nije mogao otpuhati s vrha iako je pokušavao. Među dvadestak hrabrih koji su stali na vrh Kleka - 1181 m bili su i najmlađi planinari Andrej (1.a) i Dan koji još ne ide u školu. Sam uspon do planinarskog doma bio je krasan. Šuma puna bajki, proljetnica, a moglo se i grudati ostacima snijega.

Kako prenijeti osjećaje koji te obuzimaju na vrhu planine? Jako teško. Fotografije i u ovom slučaju govore 1000 riječi, ali ipak nisu dovoljne da nekome tko nije doživio sreću stajanja na vrhu dočaraju osjećaje. To su radost zbog uspjeha uspona, ali istodobno i tuge jer moraš napustiti to posebno mjesto i tko zna kad će opet biti prilika  da doživiš nešto slično.

Svima koji su bili čestitam, a onima koji nisu bili - nek im bude žao jer je ovo bio izlet za duuuugo pamćenje. Ne propustite pogledati fotografije.