2015-11-03 14:49:18 „Volim svoj posao i ne bih ga mijenjala…“ Razgovarali smo s Natalijom Hranjec, učiteljicom engleskog i njemačkog jezika. Natalija Hranjec - NH Novinari VI. osnovne škole- N
N: Dobar dan, možemo li Vas pitati nekoliko pitanja za školske novine? NH: Dobar dan i vama, naravno, cure izvolite. N: Možete li nam se predstaviti u nekoliko rečenica? NH: Ja sam Natalija Hranjec, profesorica sam njemačkog i engleskog jezika. Radim u 6. osnovnoj školi Varaždin od 2004. godine. Predajem i engleski i njemački jezik i u višim i u nižim razredima, ovisno o situaciji. N: Što ste htjeli biti kada ste bili dijete? NH: Od malena želim biti učiteljica, ali uz to i pjevačica, ali to mi kao što vidite nije baš uspjelo. N: Što Vas je motiviralo da postanete učiteljica? NH: Kada sam bila u osnovnoj školi, odmah sam htjela biti učiteljica. Vjerojatno zato jer je prvo zanimanje s kojim se zapravo učenici susreću, zanimanje učitelja i svi se na neki način njima dive. A taj se slučaj dogodio i kod mene te sam kroz osnovnu školu željela biti učiteljica. To se u srednjoj školi promijenilo. Više me posao profesora nije zanimao, već sam se htjela baviti politikom i studirati politologiju. Naime, to je bio jedan od izbora, a drugi je bio studirati jezike, no nisam željela biti profesor u školi, nego prevoditelj. Na fakultetu sam ipak morala obavljati praksu u školi i to mi sevtoliko svidjelo da sam ipak odlučila prihvatiti učiteljski poziv i spojiti ga sa svojim drugim snom koji je bio pjevanje jer kada ste učitelj, vi zapravo prezentirate pjesmu učenicima i svaki dan imate novi koncert. Nisam željela život provesti zatvorena u uredu, već raditi s djecom. Tako odmah mogu dobiti „feedback“ o svom radu. N: Volite li svoj posao? NH: Obožavam. N: Kako Vam se sviđa u našoj školi? NH: Odlično je, veoma mi se sviđa ovdje raditi i ne bih mijenjala ovu školu ni za što. Volim motivirajuću atmosferu koja je ovdje stalno prisutna. Natjecateljski duh, neprestano usavršavanje i poboljšavanje, i kod učenika, ali i kod učitelja. N: Volite li grupne radove na satovima? NH: Da, taj mi se način rada jako sviđa jer mogu djeci dati priliku da lakše izraze svoje mišljenje, a to se najbolje pokaže baš na taj način. N: Radite li redovno ponavljanje gradiva? NH: Uvijek prije testa radim sat ponavljanja, uvijek pokušam djeci što više dati uvid u to što ću tražiti u testu kako bi bili što spremniji. N: Stavljate li pitanja za ponavljanje na web stranicu škole? NH: Da, stavljam i ta ideja mi se jako sviđa. N: Možete li nam ispričati neku anegdotu koja Vam se dogodila u dosadašnjem radu? NH: Naravno, bilo je i pozitivnih i negativnih, a prva koja mi padne na pamet nije baš primjerena. A dogodila se na samom početku mog rada u školi. Sad su ti isti dečki već odrasli i sigurna sam da bi se i oni zgražali da Vam ju ispričam pa ću je zadržati za sebe. Dok pozitivnih iskustava imam svaki dan jer jako volim raditi s djecom i nikada mi nije dosadno. Iako ponekad imam npr. dva osma razreda i učim djecu isto, satovi mi nikada nisu isti i uvijek mi je zanimljivo, bez obzira što učim isto gradivo više puta. N: Je li Vam u međuvremenu dosadio Vaš posao? NH: Ne, i mislim da nikada ni neće. N: Koje Vam je najdraže godišnje doma? NH: Zapravo se ne mogu odlučiti između jeseni i proljeća, iako su slična doba. N: Imate li najdražu knjigu ili film? NH: Najdraži film mi je „Mostovi okruga Madison“ i taj film obožavam. A najdraža mi je knjiga „P.S., volim te“. Čitanje mi je inače hobi, jako volim čitati i mnogo je dobrih knjiga, ali ovo je prva koja mi je pala na pamet. N: Imate li kućnog ljubimca? NH: Nemam, i mislim da ljubimcima nije mjesto u kući. Znači, ja živim u stanu i protivnik sam ljubimaca u kući. Da živim u kući, ljubimac bi bio vani na dvorištu, ali u stanu to ne bih dopustila svojoj djeci. N: Što volite raditi u slobodno vrijeme? NH: Slušati glazbu i pjevati, posebno mi je drago kada u školi imamo neke pjesmice koje treba pjevati i uvijek sam za to. N: Gledate li Big Brother? Koje je vaše mišljenje o njemu? NH: Definitivno ne, pokušala sam ga gledati. Gledala sam prvu sezonu i onda mi je bilo zanimljivo jer su ljudi bili normalniji, dok sada kada prebacim na to, vidim samo hrpu neukusa, barem po mome mišljenju. N: Hvala Vam na Vašem vremenu.
Lara Cvetko, 8.b |
VI. osnovna škola Varaždin |