Jugoslaviju je početkom 1990-ih zahvatila teška gospodarska i politička kriza. Jugoslavenske republike krenule su prema osamostaljenju. Tome su se usprotivili velikosrpski političari te su napetosti polako prerasle u oružane sukobe.

Kako pregovori predsjednika jugoslavenskih republika nisu uspijevali, hrvatsko se vodstvo odlučilo na raspisivanje referenduma. Referendum za proglašenje Hrvatske kao samostalne države održan je u svibnju 1991. godine. Više od 90% hrvatskih građana glasovalo je za Hrvatsku kao samostalnu državu, a protiv ostanka u Jugoslaviji. Na temelju te referendumske odluke Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. godine donio Deklaraciju o uspostavi suvremene i samostalne Republike Hrvatske. Time je započeo postupak odvajanja Hrvatske od Jugoslavije i njezinog međunarodnog priznanja. Taj se dan u suvremenoj Hrvatskoj obilježava kao Dan državnosti. Istog dana Deklaraciju je donio i slovenski parlament.

Nadajući se mirnom rješenju jugoslavenske krize, europska zajednica zatražila je od Hrvatske i Slovenije da odgode provođenje odluke o neovisnosti na tri mjeseca. Potpisivanjem Brijunske deklaracije, u srpnju 1991., Hrvatska i Slovenija su pristale na odgodu. Ali umjesto mirnog rješenja krize i sprječavanja rata, napadima JNA i srpskih paravojnih postrojbi, on se u Hrvatskoj još više razbuktao.

Stoga je nakon isteka roka od tri mjeseca Hrvatski sabor 8. listopada 1991. godine donio konačnu odluku o odcjepljenju Hrvatske od SFRJ i raskidu svih državnopravnih veza s ostalim državama i pokrajinama dotadašnje SFRJ. Kao spomenu na tu odluku u Hrvatskoj se taj dan obilježava kao Dan neovisnosti.