Uzbuđenje je bilo prisutno već od ranog jutra. Učenici su bili prije učiteljica na mjestu okupljanja: ispred naše škole. Nestrpljivo smo čekali autobus i onda…7.30 polazak. Vožnja kroz naš zavičaj, kroz našu županiju, zavojite ceste, no vozač je već naviknut…pa sigurno stižemo na cilj.

A tamo – milina za pogledati: male kućice etno-sela okupane suncem, uredna dvorišta, uokolo brežuljci (zagorski bregi), domaćini ljubazni, a mi nestrpljivi, male ručice nešto bi radile…. I radili smo: „rožđili kuruzu“, mijesili tijesto, oblikovali peciva, igrali se, trčali, smijali i bilo nam je silno zabavno.

Ušli smo u rodnu kuću Josipa Broza-Tita, slušali priču o njemu, zamišljali nekadašnji život, sjedili u staroj učionici nekadašnje Pučke škole, dodirivali klupe u kojima su puno godina prije nas sjedili ovdje neki drugi mali i veliki učenici….neobično !  Kad bi predmeti mogli govoriti – svašta bi nam ispričali…

Na povratku smo stali u Zelenjaku ispred spomenika „Lijepoj našoj“ – fotografirali smo se za uspomenu te prepuni dojmova vratili kućama.

Obzirom da „slike govore više od riječi“ pogledajte nas   Album BC        Album AD