Tko je Sveti Martin?

Sveti Martin iz Toursa je katolički svetac i biskup. Zaštitnik je Francuske, vinara i vinogradara, vojnika, konjanika, izliječenih alkoholičara, uzgajivača konja i gusaka, Švicarske papinske garde i mnogih mjesta u Europi.

Njegov blagdan Martinje se odlikuje brojnim običajima slavlja na kojima se pije mlado vino i peku guske. U Hrvatskoj se na dan Sv. Martina njeguje običaj simboličkog prevođenja mošta u mlado vino ("krštenje vina").

Rodio se kao sin rimskog vojnog časnika u provinciji Panoniji (u mjestu Sabaria, danas Szombathely u Mađarskoj), pretpostavlja se 316. godine. Pri kraju svoje vojničke karijere Martinov će otac doseći činvojnog tribuna. Kada mu se rodio sin nazvao ga je Martin (umanjenica od imena Mars, rimskog boga rata) kako bi odao počast vlastitom vojničkom zvanju, ali i kako bi naznačio djetetovu budućnost.Međutim, Martina povijest neće pamtiti kao vojnika.

Dio djetinjstva proveo je u talijanskom gradu Paviji. Tu je mladić poprimio nešto od humanističke naobrazbe. U Paviji Martin dolazi u kontakt s kršćanima koji su ga zanijeli svojom idejom ljubavi prema bližnjem. Roditelji, koji nisu bili kršćani, odvraćali su svog sina od, tada još, nove vjere.

Dio vojničke obuke prolazio je u francuskom gradu Amiensu gdje se odigrao događaj koji će mu odrediti daljnji životni tijek.

Martin i plašt

Martin je imao tek nešto više od 15 godina kad je usred zime, pred vratima grada Amiensa (Galija, današnja Francuska), susreo prosjaka. Prosjak je sav promrzao i u poderanim krpama od njega tražio milostinju, pružajući ka njemu ruku koja se tresla od zime. Kako Martin nije imao novaca pri sebi, odrezao je mačem polovicu svojeg crvenog vojničkog ogrtača i dao je siromahu.

Naredne je noći Martin usnuo san u kojem mu se ukazao Krist zaogrnut u polovicu plašta koju je dao prosjak i koji mu je u snu kazao: „Ovim me je plaštem zaogrnuo Martin“. San ga se toliko dojmio da je Martin prihvatio kršćanstvo te 339. godine u Amiensu primio krštenje.

U vojsci je ostao još dvije godine nakon čega je razvojačen. Nakon nekoliko putovanja na kojima je branio svoju vjeru, otišao je u samostan gdje je započeo samotnički život i s još jednim svećenikom osnovao malu redovničku zajednicu koju danas možemo nazvati i prvim redovničkim samostanom u zapadnoj Europi.

Guske

Poslije nekog vremena, u francuskom gradu Potiersu upoznaje biskupa Hilarija koji ga je zaredio za svećenika i ponudio mu boravište u mjestu Ligugé, gdje je Martin opet utemeljio samostan. Tu je Martin kanio provesti ostatak života u samoći, pokori i molitvi. Međutim, smrt biskupa Hilarija, koji je u tom trenutku bio biskup u Toursu, poremetio je Martinove planove. Martin je izabran za novog biskupa i pozvan u grad kako bi preuzeo biskupske dužnosti. Martin je to htio izbjeći te se sakrio u prostoriju u kojoj su obitavale guske. Krenula je potraga koja je ubrzo okončana jer su guske svojim glasanjem odale gdje je Martin sakriven.

Nakon toga je Martin posvećen za biskupa, ali je ostao uvijek blizu siromašnih i progonjenih.

Na navedenoj stranici možete vidjeti kratki prikaz života Sv. Martina (na njemačkom jeziku): https://www.youtube.com/watch?v=CdJPDlO3m6s