Nakon užine  obuli smo čizmice, odjenuli jakne, uzeli kišobrane i „put pod noge“…. Bilo je hladno, mokro, ali zabavno  prošli smo pored željezničkog kolodvora , prokomentirali vožnju vlakom (oni koji su se vozili), prošli pored Studentskog doma i restorana i ..eto nas: čim smo stali kod „porte“ gospođa je već znala tko smo i zašto smo došli 

Pričekali smo Lukinu mamu koja radi u „Vindiji“ (Luka Plantak), došla nas je pozdraviti i morala je odjuriti na važan poslovni sastanak, a nama se pridružila gospođa Petra s kojom smo krenuli u obilazak.

Dobili smo zaštitne bijele kape, ušli smo u pogone gdje se: pakiraju sokići, pune plastične boce, zamataju kartonske kašete sa mlijekom. Bučno je unutra, strojevi su veliki (ogromni), a marljivi radnici paze da strojevima ne nedostaje omota, kutija, da sve ide „kao podmazano“.

Kroz staklena vrata gledali smo gdje nastaju sirevi koje toliko volimo, saznali smo u čemu je razlika između svježih, polutvrdih i tvrdih sireva.

Naši domaćini zaista su se pokazali pravim domaćinima, na kraju razgledavanja počastili smo se pudinzima, sokićima, dobili smo na poklon „blokove“ za pisanje i kemijsku olovku.

Povratak do škole nam je bio malo teži, ali izdržali smo  učiteljica nam je rekla da smo bili ODLIČNI.

S nama je išla i pripravnica IDA  pa joj se zahvaljujemo!              Fotografije.