Kad je imao dvije godine umro mu je otac pa je njegova majka Margareta morala preuzeti cjelokupnu brigu o njemu i dva brata živeći vrlo skromno. Zbog teške životne situacije u kojoj se našla  njegova obitelj, uz školovanje je morao i raditi kako bi mogao ostvariti želju da bude svećenik.

Ivan je sve osvajao svojom vedrinom, finoćom, dobrotom, a  uspjehom u školi stekao velik ugled i sveopće simpatije. Ivan je bio duša zabave u društvu svih koji su dolazili s njim u kontakt. Znao  je  pjevati, jahati na konju, hodati kao pelivan na zategnutom užetu. Pri tom bi pjevao stihove i melodije što ih je za takve igre sam sastavio. Bio je pravo čudo sveopće nadarenosti i spretnosti. Razumio se i u nekoliko zanata: postolarstvo, stolariju, zlatarstvo, krojenje i šivanje. Kao pomoćnik u kavani naučio je praviti i razna pića, likere, praline i sladoled. Znao je graditi, zidati, uvezivati knjige, napraviti svaku vrstu alata ili igračaka.

U vrijeme kada je don Bosco živio  još nije bilo opće školske obveze, a  svećenici su započinjali dušobrižništvo tek s odraslima. Svećenici se nisu bavili maloljetnicima. Mladi Ivan Bosco sam je to na sebi iskusio pa se požalio svojoj majci: "Kad bih ja bio svećenik, radio bih drukčije. Približio bih se mladima i pozvao ih k sebi. Pokazao bih im svoju ljubav i radost. Davao bih im dobre savjete, govorio prijateljske riječi. Nikad ne bih za njih bio nepristupačan. Ne bih samo čekao na njih, već bih ih sam nagovorio." Priliku da da radi drugačije dobio je 1841. godine kada je bio  zaređen za svećenika i krenuo na put rada s mladima.

Bio je posebno poznat po ljubavi i strpljivosti prema mladima, a njegova je karizma naročito bila u okupljanju mladića s ruba društva i nastojanje oko njihove duhovne izgradnje. U svojim ustanovama odgajao je dječake prema takozvanoj preventivnoj metodi. Takav je odgoj zasnovan na načelima koja su prožeta evanđeoskim smjernicama, vjerom, ljubaznošću, a ne omalovažavaju ni posve naravna i razumska sredstva. Veliku ulogu u odgoju igra u Don Boscovu sustavu ispovijed i pričest. Mladići odgojeni u tom duhu postajali su samostalni, čestiti građani i dobri kršćani.  Među tom mladeži počela su se javljati i svećenička zvanja pa je don Bosco osnovao Salezijansku družbu koja će se brinuti osobito za siromašnu i zapuštenu djecu i mladež, nju pomagati, odgajati i spremati za život.

Skrbeći i za žensku mladež zajedno sa svetom Dominikom Mazarellom osniva i žensku granu svoje kongregacije. Don Bosco je uživao, a i danas uživa glas idealnog i svetog svećenika i apostola mladeži. U posljednjim trenucima svoga života don Bosco šaptom poručuje: “Činimo dobro svima, a zlo nikomu! Recite mojim dječacima da ih sve čekam u raju.” Don Bosco umro je 1880 godine. Svetim ga je proglasio papa Pio XI. 1934. godine.

Molitva don Boscu za otkrivanje životnog poziva

Gospodine Bože, ti stvaraš čovjeka i ti ga pozivaš. Meni nije jasno kamo me zoveš, ne znam put kojim trebam poći, a mnoge me stvari privlače i zbunjuju obećanjima varljive sreće. Po zagovoru svetog Ivana Bosca, koji je mladima pomogao otkriti vlastiti životni poziv, pomozi mi da upoznam tvoju volju i daj mi hrabrosti da je odlučno slijedim. Daj da pronađem onu istinsku radost, koja se rađa kada život darujemo drugima poradi tvoga Imena. Amen.

Sveti Ivane Bosco, moli za nas!