Priču Menažerija Ivana Brlić-Mažuranić napisala je kao mlada mama. Priča je prvi puta izašla u zbirci pjesama i pripovijedaka „Škola i praznici“ objavljenoj 1905. godine. Početkom 20. stoljeća, Ivana je s obitelji – s mužem i četvero djece –slobodne dane i praznike provodila u obiteljskom vinogradu, u ljupkoj ladanjskoj vili u kojoj su nerijetko primali i goste, prijatelje i rođake, da s njima provode duge, tople ljetne dane. Zgoda koju autorica pripovijeda zbila se, vrlo vjerojatno, tijekom ljetnih praznika u Brlićevcu. Bilo je to u vrijeme prije nego što su postojali zoološki vrtovi, no djeca i odrasli ponekad su imali prilike uživo vidjeti velike i neobične životinje na putujućim izložbama, nerijetko u sklopu cirkusa. Mali Brlići i njihovi prijatelji tako su jednoga ljeta, kada je putujući cirkus pristigao u njihovo mjesto, posjetili menažeriju i prvi puta vidjela lava, tigra i majmuna. Priča o njihovoj ideji da organiziraju svoju izložbu divljih životinja tako što će maskirati i urediti svoje kućne ljubimce puna je toplog humora i vesele atmosfere bezbrižnog djetinjstva, ali prikazuje i jednu povijesnu epizodu u razvoju odnosa ljudi i divljih životinja.

Likovi djevojčica i dječaka u pripovijetkama iz te zbirke nose imena Ivanine djece, nećaka i njihovih prijatelja, koji u to doba imaju između 6 i 12 godina. U ovoj priči pojavljuje se razumna Nada (najstarija Ivanina kći, rođena 1893.), vesela Zora (srednja Ivanina kći, rođena 1897.), maštoviti Veljko te žustri Zlatko i Ljerka (prijatelji malih Brlića).

Učenici sedmih razreda, nakon čitanja priče, dobili su zadatke. Trebali su osmisliti svoju menažeriju, najprije putem ilustracije, a onda i putem vlastite kratke priče. Nastali su veoma kreativni i maštoviti radovi, a učenici su bili veoma zadovoljni svojim radom. Fotografije možete preuzeti u privitku.

Ivana Canjuga, učiteljica hrvatskoga jezika