| 2020-04-02 08:28:29 Mala škola optimizma – 4. dio Dragi moji, i? Jeste se osvještavali ovih dana? 😊 Sad kad ćutite sebe pokušajte svoju djecu potaknuti da vam kažu/nacrtaju kako je njima. I pri tome ne žurite sa umanjivanjem emocija, poništavanjem (nemojte govoriti – ne treba te biti strah), pretjeranim tješenjem… Jednostavno neka dijete podijeli kako mu/joj je. Najvažnije je da vidite i čujete kako mu/joj je. Na taj način šaljete poruku da je dijete viđeno, važno. Tako gradite samosvijest u njemu/njoj. I potpuno je u redu da se ne osjeća kao vi. Za emocije je važno znati da ne postoje pozitivne i negativne, već samo ugodne i neugodne. Emocije su naši putokazi. Ako netko ili nešto ugrožava našu sigurnost osjećamo strah. Strah ne možemo spriječiti, on je tu i zapravo nas štiti. Zamislite kako bi se sada u ovoj situaciji epidemije ponašali da nas nije strah ni malo. Vjerojatno da bismo poštivali nikakve mjere i na taj način ugrozili i svoj i tuđe živote. Teški su nam naravno oni trenuci kada nas strah preplavi i obuzme panika. Kako se nosimo sa pojedinim emocijama, kako se suočavamo sa pojedinim situacijama, odnosno hoće li nas emocije preplavljivati ovisi o našem kapacitetu za nošenje sa emocijama, odnosno o pragu tolerancije na frustraciju, o naučenoj bespomoćnosti, o… Zapravo, o svemu onome što učimo u djetinjstvu, kroz odnos između nas i važnih odraslih. Slavni američki psiholog Martin Seligman je još u prošlom stoljeću upozoravao na epidemiju pesimizma u američkom društvu. (Zgodan izbor riječi s obzirom na trenutnu situaciju, zar ne?) Pod opširnije donosim isječke iz njegove poznate knjige Optimistično dijete. I mi svi, u trenutnoj situaciji u kojoj jesmo (a ona je zapravo krizna i traje već nekoliko tjedana i trajat će izgled još neko vrijeme) razlikujemo se u pogledu na nju, u načinima nošenja… Pesimizam nam sigurno trenutno ne pomaže, ali ako smo mu skloni kao da ne možemo protiv sebe, zar ne? Dobra vijest je da se optimizam može učiti. I ako čitate ove moje tekstove, imam dobru vijest, već ste počeli… Čitamo se i dalje… Pišite. marija.mikulic1@skole.hr Zdravi bili! Vaša psihologinja Marija
Seligman piše: "Svojoj djeci ne želimo samo zdravo tijelo. Želimo da naša djeca prožive život ispunjen prijateljstvom i ljubavlju i visokim postignućima. Želimo da rado uče i spremno se suočavaju sa izazovima. Želimo da nam budu zahvalni za ono što prime od nas, ali i da se ponose vlastitim uspjesima. Želimo da odrastu s vjerom u budućnost, da vole pustolovine, imaju osjećaj za pravdu i budu dovoljno hrabri postupati u skladu s njime…Međutim, postoji ozbiljna prepreka koja bi mogla raspršiti sve nade. Ona podriva prirodan aktivizam i optimizam naše djece. Neuvijeno rečeno, to je pesimizam…Pesimizam je duboko ukorijenjena navika uma, i ima dalekosežne i razorene posljedice. Depresivno raspoloženje, rezignaciju, nepostizanje realno mogućih uspjeha , pa čak i neočekivano pobolijevanje. Pesimizma se ne možemo otresti tijekom prirodnih uspona i padova u životu. Naprotiv, on jača sa svakom teškoćom, i ubrzo postaje samom sebi svrha. Amerika je usred epidemije pesimizma i upravo ispašta njegovu najozbiljniju posljedicu, depresiju…"
|
| Osnovna škola Sesvetska Sopnica |