Putovali smo Posavskim prometnim pravcem prošavši kraj Parka prirode Lonjsko polje s Jasenovcem, kroz Moslavinu i Slavoniju kraj gradova Kutine, Novske, Nove Gradiške i Slavonskoga Broda, s lijeve strane ostala su nam prigorja gora Psunj i Požeške gore (te ulaz u Požešku zavalu kraj Pleternice), kao i prigorje gore Dilj gdje je Dragutin Tadijanović pisao pjesme o svojem rodnom Rastušju. S desne nas je strane pratila rijeka Sava koja od ušća Une čini granicu Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, koju smo naslijedili od 1699. godine uspostavljene granice Habsburškog i Turskog carstva. Iz Bosne nas je pozdravljala granitna gora Motajica. Prošli smo kraj Županje  i kroz malu tradicionalnu regiju nazvanu zvelferija po broju dvanaest na njemačkom i kroz šume debelih stabala hrasta lužnjaka u Spačvi prije nego što su njima zavladali komarci.

Prošli smo preko naftnih polja oko Ivanić Grada i sela Đeletovci. Stigli smo na samu granicu Hrvatske, u selo Tovarnik u kojem je rođen Antun Gustav Matoš. Nastavili smo putovati i prošli kroz selo zanimljivog naziva Nijemci, koji su od oslobođenja Panonske nizine od Turaka (1699.) do kraja Drugog svjetskog rata ondje živjeli te se zaustavili baš na najistočnijoj točki Hrvatske!

Da, stigli smo ni manje, ni više, nego u Ilok!

Ilok je gradić s oko 7000 stanovnika. Zanimljivo je da ovdje živi slovačka nacionalna manjina – poslije Hrvata (75%), na drugom mjestu su Slovaci sa 14% prema Popisu stanovništva 2011. Kraj grada teče golemi Dunav. Ilok je grad u ravnici Dunava, ali se i penje na nekoliko stotina metara više brdo tako da brojne kuće imaju lijep pogled s visine. To je brdo od lesa, taložne stijene koju je napuhao vjetar kao prašinu tijekom posljednjeg ledenog doba. Les, nazvan još i prapor, stvrdnuta je prašina te se kao takav lako raspada u tlo – na njemu nastaje najplodnije tlo, zbog crne boje nazvano crnica. Na ocjeditim brežuljcima okolice Iloka (gdje se ne nakuplja voda), na Fruškoj gori, okrenuta Suncu na crnici uspijeva vinova loza od koje se proizvodi jedno od najkvalitetnijih vina u Hrvatskoj – iločki traminac. Ova je sorta vina popularna na britanskom dvoru, gdje se posluživala prilikom krunidbe sadašnje kraljice i ostala je ondje omiljena.

Preko puta, odmah s druge strane Dunava nalazi se srbijanski grad Bačka Palanka. Ilok spada u tradicionalnu regiju nazvanu Srijem, po rimskom Sirmiumu (danas Srijemskoj Mitrovici), a za prostor s lijeve strane Dunava ustalio se naziv Bačka. Granični prijelaz može se prijeći pješke i tada bismo mogli promotriti golemu količinu vode koja protječe ispod nas. Mi, međutim, nećemo otići u inozemstvo jer ćemo najprije upoznati Hrvatsku. Ostajemo s desne strane Dunava.

Ako se popnemo na lesno brdo, vidjet ćemo dojmljivi zid s utvrdama – to su ostaci iločke tvrđave. Unutar nje je franjevački samostan i odavde je borbom s Turcima upravljao i sudjelovao u njoj Sveti Ivan Kapistran. Ovaj redovnik porijeklom iz Italije slovi za jednoga od najboljih propovjednika svih vremena. Turcima je (protiv kojih je zvao na križarski rat) nanio teški poraz zajedno s Janošem Hunjadijem (Sibinjaninom Jankom, ugarskim kraljem) kad su ovi pokušali osvojiti Beograd 1456. godine. Ova je obrana bila toliko dojmljiva kršćanskom svijetu, da je poslije nje papa Kalisto III. uveo blagdan Preobraženja Gospodnjeg i među katolike, dok su ga pravoslavci slavili još od 7. stoljeća. Turci su poslije ipak osvojili i Beograd, i Ilok, cijeli Srijem te cijelu Panonsku nizinu i u njoj ostali do spomenute 1699. kada je u obližnjim Srijemskim Karlovcima sklopljen mir. U iločkoj je tvrđavi od njih ostao nadgrobni spomenik nazvan turbe, do danas.
Iz muzeja o Sv. Ivanu Kapistranu i iločkoj tvrđavi, s lesnog brda, pruža se lijepi pogled na okolicu najistočnije točke Hrvatske. Ovdje ćemo prespavati i sutra nas zajedničko kretanje vodi dalje, uz Dunav.


Ostatak zida iločke tvrđave s crkvom franjevačkog samostana Sv. Ivana Kapistrana (Hrvatska enciklopedija)

Turski spomenik turbe. Ovdje je bilo i kupalište. (Google)


Pogled s iločke tvrđave: Tamo gdje Dunav ljubi nebo (Žena.hr)