Obrazovni sustav u 19. st. bio je gotovo u potpunosti muško područje djelovanja. Vrlo malo žena se obrazovalo za ovo zanimanje pa je Marija za vrijeme studiranja bila jedina djevojka na fakultetu. Usporedili smo to s današnjim brojkama i zaključili da je danas puno više žena zaposleno u odgojno-obrazovnim institucijama. Marija je u tom procesu, zajedno s drugim učiteljicama, odigrala važnu ulogu.

Prva je progovorila o nepravdi prema ženama koje žele raditi i obrazovati se. Naglašavala je potrebu da se djevojke obrazuju i da na to imaju pravo. Održala je i prvi javni govor o potrebi izjednačavanja plaća za učitelje i učiteljice jer rade isti posao. Učenici su zaključili da je bila prva sindikalna aktivistica, a da toga možda nije bila niti svjesna. Posebno smo istraživali poteškoće s kojima su se učiteljice susretale u to vrijeme.

Osim nejednakih plaća i lošijih uvjeta rada, često su bile diskriminirane u školama kao slabiji spol koji ne može obrazovati dječake i mladiće. Nametnut im je celibat uz opravdanje da žena koja ima obitelj ne može biti dobra učiteljica.

U ovako nepovoljnim uvjetima, Marija je i dalje uporno radila, pisala, držala govore i motivirala svoje učenice da ulažu u sebe i svoje znanje.

Zaključilo smo da je hrabro pomicala granice svijeta u kojem je živjela i otvorila put novim generacijama učiteljica!