Dana 19. veljače 1935. godine, Hrvatska je svjedočila jednom od najtragičnijih događaja u svojoj povijesti - Sibinjskim žrtvama. Ovaj dan se svake godine obilježava kao podsjetnik na hrabrost i žrtvu osam svjesnih Hrvata, koji su utrli put budućnosti svoje zemlje. Njihova predanost pravdi i slobodi ostaje trajno usađena u kolektivno pamćenje hrvatskog naroda.

Sibinjske žrtve bile su rezultat sukoba između seljaka i vlasti, a eskalirale su do točke kada su seljaci jasno izrazili svoju odlučnost za mir. Povik "Ne pucajte, gospodo, mi se nećemo tući!" postao je simbol hrabrosti i nenasilja u situaciji koja je prijetila da postane nasilna. Osmoro hrabrih Hrvata platilo je najvišu cijenu svojim životima, ali njihova žrtva nije bila uzaludna.

Svake godine, na 19. veljače, zajednice diljem Hrvatske obilježavaju ovaj dan kao podsjetnik na važnost slobode, pravde i solidarnosti. Održavaju se komemoracije, polaganje vijenaca, molitvene svečanosti i kulturni događaji kako bi se odala počast žrtvama i istaknula važnost njihovog naslijeđa.

Ovo obilježavanje ima duboko emotivno značenje za mnoge ljude diljem Hrvatske. Ono služi kao podsjetnik na teška vremena kroz koja je zemlja prošla te kao inspiracija za očuvanje temeljnih vrijednosti za koje su se Sibinjske žrtve hrabro borile.

No, obilježavanje Sibinjskih žrtava nije samo retrospektiva na prošlost, već i prilika za razmišljanje o trenutačnim društvenim i političkim izazovima. Njihova hrabrost i predanost pravdi služe kao podsjetnik da se uvijek moramo boriti za slobodu, pravdu i ljudska prava.

Dok se obilježava Sibinjske žrtve, važno je osvijestiti njihovu priču i njihovu borbu za bolje sutra. Njihov duh živi u svakom pojedincu koji se zalaže za mir, pravdu i solidarnost u svojoj zajednici. Neka nam njihova hrabrost i žrtva budu vječni podsjetnik na vrijednosti za koje se isplati boriti.