Tiho i polako školu napustili smo,

sa svijećama i cvijećem krenuli smo.

Misli su nam lutale po vremenima davnim,

sjećanja  na bližnje učinili smo stvarnim.

Stigli smo do mjesta gdje počast odali smo,

upalili svijeće i položili cvijeće.

Poneka suza, tužno, niz obraz je pala,

dok molitva tiho, preko usana se prelamala.

                                                Dijana Rubilović, učiteljica RN